Zamislite da ste u pekari i ne osjetite miris svježe ispečenih peciva ili da hodate parkom u kojem je svježe pokošena trava, a vi ništa ne osjetite.

Kada se radi o gubljenju osjetila, miris je nisko na ljestvici 'ozbiljnosti'. Za sve koji imaju osjetila vida i sluha, sama pomisao da oslijepe ili ogluše prilično je zastrašujuća.

Gubljenje osjetila mirisa, to jest ansomia, zapravo ima jako velike posljedice na kvalitetu života, a i češće je nego što ljudi misle. 

Carl Philpott, profesor rinologije i olfaktologije na sveučilištu u Istočnoj Angliji, rekao je: 'Poremećaji mirisa zahvaćaju 5% populacije svijeta i uzrokuju gubljenje mirisa ili mijenjanje načina na koji se mirisi raspoznaju. Neki ljudi osjećaju mirise kojih uopće nema u prostoriji.'

Philpott i njegov tim proučavali su 71 osobu koje pate od poremećaja mirisa, a otkrili su da oni utječu na mentalno i fizičko zdravlje osobe te mogućnost za zadržavanje i pronalaženje ozbiljnih veza. Postoji puno uzroka gubitka mirisa, a to mogu biti infekcije i ozlijede, ali i neurološke bolesti poput Alzheimera.

Prijašnja istraživanja pokazala su da osobe koje izgube osjetilo mirisa češće pate od depresije, anksioznosti te izolacije i poteškoća u vezama. Istraživanje koje je proveo Philpott i njegov tim pokazuje da te osobe pate još i od emocionalne praznine, fizičkih opasnosti i problema s prehranom.

Sjećanja se često vežu za mirise, poput miris kreme za sunčanje kojom vas je mama mazala dok ste bili mali ili miris parfema vaše voljene osobe, a nedostatak tih mirisa često uzrokuje depresiju. Također, osobe koje ne osjete mirise, ne osjete miris vlastitog tijela, što često pogoršava higijenu i dovodi do socijalne izoliranosti.

Roditelji često ne osjete miris pelena i ne mijenjaju ih dovoljno često, što vodi do osjećaja neuspjeha. Gubitak mirisa opasan je po život jer miris je taj koji kaže je li hrana pokvarena ili se možda nalazite pored otrovnog plina koji je procurio.

Također, osobe koje izgube osjetilo mirisa imaju veće mogućnosti za ranijom smrću zbog povezanosti poremećaja mirisa i kroničnih bolesti. Velik je i problem s prehranom jer neosjećanje mirisa hrane može dovesti ili do gubitka apetita ili do prekomjernog unosa hrane s visokom razinom masnoće, soli i šećera kako bi se miris nadoknadio s okusom, što vodi do debljanja, prenosi metro.co.uk.