Kultura ponašanja je nešto što je najviše zapostavljano a ne bi trebalo jer „lijepa riječ i zlatna vrata otvara“

U današnje vrijeme su mnoga djeca izrazito inteligentna jer im se nude sadržaji koji potiču intelektualni razvoj puno brže nego li je to bilo nekada. U razgovoru s njima vrlo brzo shvatiš da znaju puno, čitaju o svemu, informirani su, većina barata engleskim jezikom, svira, pleše, bavi se sportom. Uzmeš li vremena da se pozabaviš njima na duže vrijeme ili kako je to meni omogućeno 4 godine kroz razrednu nastavu, shvatiš da te to njihovo intelektualno može zavarati. 

To što godine djeteta ne odgovaraju njegovoj intelektualnoj zrelosti, ne znači da se radi o djetetu koje ima razvijene i druge kompetencije. Bez obzira što su mnoga djeca pametnjakovići koji puno znaju ne bismo smjeli miješati kruške i jabuke te smatrati da su ispred svojeg vremena.

I sami znamo da život od nas traži različite vještine te je tako i kod djeteta važno uzeti u obzir da ga pripremimo za život a ne da svu nadu ulažemo u intelekt. Došlo je do toga da imamo puno fakultetski obrazovanih ljudi a mnogi od njih nisu spremni za samostalni život ili pak su nedovoljno fleksibilni da bi se prekvalificirali i „stali na svoje noge“.

To nas potiče na razmišljanje što je sve važno raditi s djetetom da stekne potrebna znanja i vještine koje će mu trebati kroz život.

Intelektualni razvoj djeteta je važan dio jer ovisi o tijeku razvojnih faza djeteta, kada će progovoriti, puzati, hodati i dr. Mozak se razvija postepeno i u skladu s time, dijete uči. Ako potaknemo razvoj mozga, moguće je da se dijete intelektualno brže razvija. Tako postoje djeca koja su spretnija, koja imaju bogatiji rječnik, lakše se izražavaju, sposobnija su, odlično pamte. Većina aktivnosti koje roditelji rade s djecom su bazirana na ovu vrstu razvoja.

Emocionalni razvoj djeteta je također bitan dio razvoja djeteta je će dijete kroz njega razviti samoregulaciju emocija. Ako dijete svako malo ima emocionalne ispade ljutnje, plača, bijesa, navale smijeha, čas se srami, čas napada i prijeti, tada nema razvijenu samoregulaciju i važno je i to naučiti dijete sve do polaska u školu. O ovome već roditelji manje znaju te su i sami zbunjeni ponašanjem djeteta i ne znaju što bi radili i kako bi djetetu pomogli. Zato je važno da se educirate po tom pitanju ili pak da potražite stručnu pomoć.Socijalne vještine djeteta su neophodne da bi se dijete znalo snaći u suživotu s ostalom djecom.

Ovime se dosta bave vrtići kroz socijalizaciju no kod djece koja su introverti ili pak su auditivci ili kinestete treba više vremena i puno više truda da se naviknu pozdravljati druge, razgovarati s drugima, dijeliti stvari, surađivati s ostalom djecom, slušati i primijeniti ono što su čuli a ne ignorirati ili se praviti da ne čuju. Vrlo teško uspostavljaju kontakt očima. Zanemaruju osobni prostor drugih pa vole skakati po drugima ili se navlačiti s njima. Ovo su vještine koje ne bi roditelji trebali prepustiti samo vrtiću i školi već je i na njima da se bave time. 

Komunikacijske vještine su vještine koje se također daju razviti. Naravno da postoje djeca koja su komunikativnija za razliku od nekih koja nisu, no komunikacija se uči i ako vi prihvatite dijete da je takvo i ne njegujete taj dio, neće se dogoditi apsolutno ništa. Ove vještine je najbolje razvijati tako da roditelji razgovaraju s djetetom, objašnjavaju, čitaju knjige i objašnjavaju zašto je nešto takvo. 

Što manje virtuale a što više stvarnog života i razgovora dovest će dijete u stanje da mu se moždano umreženje razvije i stekne ove vještine. Interakcija, druženje uživo, upoznavanje s nepoznatom djecom u parkiću ili igraonici, odgovaranje na vaša pitanja ali i traženje da dijete govori potpunom rečenicom a ne kratkim riječima omogućit će djetetu i ovaj dio razvoja a i odlična je priprema za život. Bogaćenje mašte omogućit će djetetu da lakše komunicira. 

Kultura ponašanja je nešto što je najviše zapostavljano a ne bi trebalo jer „lijepa riječ i zlatna vrata otvara“. Ako roditelji primjenjuju osnove kulturnog ponašanja i dijete će. Ako svaki dan naučite dijete primjenjivati samo jedno pravilo iz bontona, odgojit ćete vrlo pristojno dijete i dati mu važnu ulaznicu za lijep život. 

Igra bi trebala biti dio djetetove svakodnevice. Pri tome, ne igra na računalu ili mobitelu nego interaktivna igra koja provjereno odlično utječe na razvoj mozga djeteta a na žalost je sve manje ima u dječjim životima.

Ovo su samo neke od životnih vještina potrebnih djetetu i kada bi kao roditelji podjednako radili na razvoju svake od njih stvarali bismo cjelovito biće. Dodamo li još i empatiju koja je također kod mnoge djece vještina, svaki roditelj bi bio ponosan na svoje dijete kada ono odraste. 

Nadam se da će vam pomoći da kroz usporedbu provjerite koje aktivnosti vaše dijete već ima razvijeno a na kojima još treba raditi. 

Želite li se educirati još više na polju roditeljstva, prilika vam je već u naredna 3 tjedna kada održavam roditeljske edukacije online – Odgoj bez vike, Razumijevanjem do lakšeg odgoja, Mudra kritika od koje dijete raste.

Detalje i prijavnicu imate na linku https://anitavadas.com/predavanja/odgoj-bez-vike-2/

Želim vam puno sreće a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.