Kakve odnose imate s drugima?

Imate li više problematičnih ljudi oko sebe s teškim odnosima ili vam ide s lakoćom? Što mislite zbog čega je tome tako?

Kako to da su nam odnosi s nekima nemogući i teški a s nekima jedva čekamo da se vidimo? Jeste li ikada razmišljali o tome?

U Vedama je opisano da u ovom svijetu postoji nekoliko vrsta odnosa koje imamo s drugima.

1. Neutralni odnos imamo s onima koje srećemo onako usput kao i sa svima s kojima nismo bliski i nema emocija. S njima ni nemamo neki problem jer nas se ti odnosi ne dotiču emotivno.

2. Prijateljski odnos gradimo s ljudima koji su nam dragi i do kojih nam je stalo. Imamo nekoliko vrsta prijatelja, bliskijih i onih manje bliskih. Tu su uključene emocije pa se i odnos intenzivira.

3. Roditeljski odnos imamo sa svojom djecom i sa svojim roditeljima. Ovaj je odnos emotivno nabijeni i najintenzivniji po emocijama. Ima raznoraznih emocija – od pozitivnih do negativnih.

4. Bračni odnos je odnos koji imamo s partnerom kojeg volimo pa je ovaj odnos u stvari ljubavni odnos. Ovo bi trebao biti najintenzivniji odnos. No, kako mnogi u braku ostaju iz dužnosti a ne toliko iz ljubavi, moguće je da s vremenom postane manje intenzivan, osim ako nešto ne poduzmete.

5. I na kraju postoji još odnos služenja koji bismo trebali razviti s Bogom, ako u Njega vjerujemo, a ako ne vjerujemo nećemo raditi na tom odnosu. Ovaj odnos ću samo spomenuti no, osvrnut ću se više na roditeljski, bračni i prijateljski odnos iako pravila vrijede za sve.

Svaki od ovih odnosa razvijamo, gradimo i investiramo u njega vrijeme, sebe i emocije. Koliko svega toga investiramo, to ćemo bolji odnos imati. Iluzija je da s nekima jednostavno moramo imati odnos, odnosa radi i bez investiranja vremena i ulaganja energije u odnos.

Ako s prijateljem dijelite dosta zajedničkog vremena, razmjenjujete tajne i iskreni ste jedan prema drugome, što više idete u dubinu iskrenosti i povjerenja, to ćete dublji odnos izgraditi, zar ne?

Jednako tako je i s roditeljima, djecom i partnerom.

Što više se dajemo u odnos i što više se druga strana daje, to je odnos dublji. Gradimo jedan odnos povjerenja, iskrenosti i otvorenosti. Nema straha nego je prisutna ljubav zato što je tu povjerenje.

No, iluzija je da će taj odnos potrajati ako ga zapustimo.

Odnos je poput vrta – što ga više njegujemo to će više ljepšeg cvijeća biti u njemu. Ako ga zapustimo, narast će korov, a ako ga još i više zapustimo – zarast će korov i ugušiti cvijeće.

Tako i mi trebamo svjesno graditi svaki odnos s drugima, bez obzira na vrstu odnosa koji imamo. Važna je razmjena ideja, tajni, iskrenost, zajedničko vrijeme koje provodimo. Važno je koliko se dajemo u odnos a i koliko se druga osoba daje. Ako se samo mi dajemo, a druga osoba ne, dolazi do blokade u odnosu i s vremenom ćemo se i mi prestati truditi te će zarasti korov u našem odnosu.

Kako se bavim roditeljstvom, objasnit ću vam zašto vam pišem o ovome, a vi sebi preslikajte sve ovo na bilo koji odnos koji imate s nekim i odgovorite zašto je došlo do narušavanja vašeg odnosa.

Znači, mnogi roditelji koji mi dolaze na savjetovanja misle da odnos s djecom ne treba graditi i da bi samim time što rodimo djecu to i automatski trebao biti odnos. Odnos je poput žive tvari. Ako mu se ne posvetiš, ništa od toga.

Znači, sve dok vi s djetetom ne provodite dovoljno vremena, niste baš najiskreniji, nemate razmjenu ideja, misli, pa čak i stvari, tada taj odnos neće biti sve dublji nego baš suprotno, sve plići jer se na odnosu radi, ma što god vi mislili.

Sjetite se osobe u svojem životu s kojom imate lijep i divan odnos. Što sve radite međusobno da bi odnos bio tako divan?

- Družite se i organizirate da se vidite što češće, povjeravate se i razmjenjujete ideje, razmjenjujete poklone i druge stvari, provodite zajedničko vrijeme, imate fokus na onome što vam je zajedničko iako postoji i onaj dio u vašem odnosu koji vam je različit. Oboje radite na odnosu i nije jednostrano.

Kako to da s djetetom nemate tako duboki odnos kao s prijateljem?

Samo zato što ne investirate sve ovo u odnos i zato što katkada imate fokus na onome po čemu ste različiti a ne po čemu ste slični. Roditelji koji gledaju, nabrajaju i ističu samo te različitosti, zapravo grade zid između sebe i djeteta, ciglu po ciglu.

Umjesto da grade odnos i ruše zid tražeći ono što vam je zajedničko, trudeći se upoznati dijete.

Naročito je teško kada dijete uđe u pubertet. Mijenja se vrsta odnosa. Nestaje ona količina poštovanja koje je dijete do tada imalo prema vama jer se okreće vršnjacima i počinje i u njima gledati autoritete. No, to ne znači da trebate prestati raditi na odnosu. Ako i dalje investirate vrijeme i družite se barem u nečemu, odnos ćete razvijati. Mnogi roditelji puste dijete jer im u pubertetu postaje čudno, drugačije i zapuste odnos. Šteta!

Održavajte vrt koliko toliko čistim od korova jer će vam biti lakše kasnije kada se pubertetski hormoni smire.

I da, ima roditelja koji tvrde da nisu oni ti koji bi trebali graditi odnos i raditi na njemu već da bi se dijete trebalo potruditi oko roditelja i ono izgraditi odnos s roditeljem, a ne obrnuto.

To je potpuno pogrešan stav!

Kao prvo, vi ste roditelj i uzor od kojeg dijete uči kako treba živjeti. Šaljete djetetu pogrešnu poruku i učite ga pogrešnim stvaranjima odnosa. Podučite ga kako treba, pokažite primjerom, inzistirajte na tome koliko možete i tražite da bude obostrano. Ljubav transformira ljude. Ako sve to radite s puno ljubavi i strpljenja pazeći gdje vam je fokus (na onome dobrome i sličnome u odnosu a ne na onome različitome) sigurna sam da ćete uspjeti.

Znači, nemojte biti u iluziji da će se odnos izgraditi sam, jer neće.

Dajte sve od sebe da s djecom imate što bolji odnos.

Ono što im vi u djetinjstvu pokažete svojim primjerom, to će oni vama vraćati kada odrastu.

Kao odrasli će se vraćati k vama i graditi odnos s vama jer su imali odličnog učitelja i uzora koji ih je podučio kako treba.

Dajte sve od sebe i još malkice više.

Održavajte svoj vrt čistim od korova i imajte fokus na cvijeću i na svemu dobrome u odnosu a ne na korovu i na onome što vam baš ne ide.

Ako zapne, ne odustajte nego se potrudite još malkice više ili potražite pomoć.

Ovaj život nije namijenjen tome da budemo sami i da živimo sami. Namijenjen je da se družimo, da budemo fleksibilni i da razvijamo što dublje odnose s drugima, naročito djecom, partnerom i prijateljima.

Odnosi su najveća bogatstva koja možemo imati.

I da zaključim, kaže se da vrijedimo onoliko koliko prijatelja imamo, a to nije do prijatelja nego do nas i ljubavi u nama koju smo spremni investirati u odnose s drugima.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V.

Za individualno savjetovanje javite se za termin na 098 564 290