Dok gotovo cijela Hrvatska isti takav otpad deponira na odlagališta, na varaždinskim balama provodi se posebno 'treniranje strogoće'.
Izvijestili smo prije nekoliko dana o velikom zaokretu koji je
gradska vlast u godinu dana napravila u iznalaženju rješenja
za zbrinjavanje baliranog otpada u Brezju.
Naime, na sjednici Gradskog vijeća prije oko
godinu dana donijete su dvije važne odluke. Prva je bila odluka
kojom je van snage stavljena odluka o koncesiji iz 2013., koja je
dodijeljena zajednici ponuditelja na čelu s tvrtkom
CE-ZA-R. Druga je bila najava da će Varkom
raskinuti ugovor iz 2008. potpisan s tvrtkom T7
VIS, današnjim T&H Investom. To su
bile pretpostavke da se balirani otpad jednostavno odloži na
deponij.
No to se nije dogodilo, već danas gradska vlast upravo taj ugovor
uzima kao temelj za konačno rješenje ovoga 15-godišnjeg
gradskog problema. A taj ugovor podrazumijeva obradu otpada u
MBO-pogonu u Brezju te, samim time, i daleko veću
cijenu.
Kemija presudila balama
Kao što smo već naveli, razlog za takvu promjenu smjera rješenja
bili su novi rezultati analiza baliranog otpada. Oni su, naime,
pokazali nešto sasvim drugo od prijašnjih nalaza.
Konkretno, ključni dio nalaza je tzv. otopljeni organski ugljik,
skraćeno DOC. Da bi otpad smio na odlagalište, DOC mora biti
ispod 800 mg/kg ako je riječ o miješanom komunalnom otpadu koji
nije obrađen, objasnila je struka. (Spomenimo da DOC smije biti
do 3.000 mg/kg ako je otpad obrađen, što, naravno, nema nikakve
logike, ali takvi su propisi).
I dok su analize bala iz 2013. i 2017. godine pokazale da je
DOC ispod 800, analiza iz 2019. pokazala je vrijednosti DOC-a i
do 30 puta veće! U prijevodu – otpad ne smije na odlagalište.
Poseban status varaždinskih bala
Teško je ne postaviti si pitanje gdje trenutno završava sav
ostali miješani komunalni otpad u zemlji, budući da sustav
gospodarenja otpadom u Hrvatskoj ne funkcionira onako kako bi
trebao. Odnosno biološki otpad se još uvijek manjim dijelom
odvaja iz miješanog otpada. To znači da analize takvog otpada
sigurno ne mogu zadovoljiti brojke koje se navode kao granične.
Stoga se čini da nisu previše u krivu oni koji tvrde da se
‘strogoća trenira’ isključivo na varaždinskim balama, i tako već
godinama. A zapravo je riječ o otpadu koji se po ničemu ne
razlikuje od otpada koji se i sada, iz dana u dan, odlaže na
odlagališta širom Hrvatske.
Kakav je otpad iz ‘crne kante’?
Isto tako, iako ne postoje javno objavljene analize miješanog
komunalnog otpada koji prikuplja Čistoća putem
‘crne kante’, Varkom je u svome laboratoriju napravio i tu
analizu.
Dobio je vrijednost DOC-a za tu vrstu Čistoćinog otpada od oko
20.000 mg/kg. (Za biootpad iz smeđe kante dvostruko više.)
I takav miješani otpad također završava na odlagalištima.
Taoci ugovora i koncesije
Bale, dakle, koje danas nisu ništa drugo nego najobičnije smeće,
taoc su ugovora iz 2008. i koncesije iz 2013. godine. Očigledno
je da pravna struka u ovoj situaciji ima daleko veću važnost od
struke vezane uz gospodarenje otpadom.
U takvoj situaciji, kada će građani Varaždina za bale morati
platiti oko 80 milijuna kuna više nego što bi platili da se to
smeće jednostavno zakopa, pojavile su se sumnje u rezultate
posljednjih nalaza.
Sumnje u rezultate analiza
Direktor Varkoma Željko Bunić kaže da ništa ne
skriva i da su i njega samoga iznenadili rezultati novih nalaza.
– Nakon te sjednice Gradskog vijeća na kojem je Grad krenuo prema
stavljanju koncesije izvan snage i raskidu ugovora, napravili smo
još jednu analizu. To smo napravili prije raskida ugovora kako
bismo dokazali drugoj strani da su prijašnji nalazi
vjerodostojni, a ionako bismo prije odlaganja otpada morali
napraviti još jednu analizu jer ona ne smije biti starija od
godinu dana – odgovara Bunić na pitanje zašto je uopće rađena
nova analiza.
Pa dodaje: – U dokumentima piše ‘karakterizacija vrijedi do 12.
rujna 2018. te je u tom periodu potrebno izvršiti ponovno
ispitivanje sastava i eluata’. Koji više dokaz trebamo za razlog
zašto se radila ponovna analiza?
Svatko sumnja u neke nalaze
Naime, pojavila se sumnja da su novi nalazi – namješteni. Razlog
bi bio taj da se bale ne mogu odložiti, već se moraju provesti
kroz MBO. A to poskupljuje cijenu i namiruje zainteresirane
strane.
Bunić pak sumnja u prijašnje nalaze. Kaže da je riječ ili o
kriminalu ili o šlamperaju. Podnio je i kaznenu prijavu protiv
tvrtke Bionstitut iz Čakovca.
Video i fotodokumentacija uzorkovanja
Bioinstitut je radio sve prijašnje nalaze, i 2013. i 2014. i
2017., kao i novu analizu 2019. godine, ovu posljednju u kojoj su
brojke iznenađujuće odletjele u nebo.
– Upravo zato jer prijašnja uzorkovanja nisu adekvatno popratno
dokumentirana, ovoga puta smo radili nadzor i napravili video i
fotodokumentaciju. Uz to smo naručili i drugi laboratorij da
provede svoju analizu. Bio je to Nastavni zavod za javno
zdravstvo ‘Andrija Štampar’ iz Zagreba. Ta dva
laboratorija su zajedno 5 dana uzimali uzorke. Bioinstitut je
uzeo uzorke iz 720 bala, a Štampar 368 – iznosi Bunić i
pokazuje papire.
Varkom nabavio vlastitu opremu
Kad su stigli rezultati koji su sve iznenadili, dodaje Bunić,
Varkom je nabavio i vlastitu opremu kako bi analizirao bale.
– I došli smo do sličnih rezultata. Čak smo iste uzorke slali u
Štampar da vidimo što će oni dobiti. Poklapaju se brojke – kaže
direktor Varkoma.
U nastavku donosimo kompletnu dokumentaciju svih analiza – od
Bioinstituta iz 2013., 2017. i 2019. godine te od Nastavnog
zavoda za javno zdravstvo ‘Andrija Štampar’ iz 2019. godine.
{“articleFile”:507}
{“articleFile”:515}
{“articleFile”:509}
{“articleFile”:513}
{“articleFile”:511}