Murva ili dud, zaboravljeno drvo čijim su se plodovima u 18., 19. i prvoj polovici 20. stoljeća sladile generacije ljudi, vraća se u dvorišta, voćnjake i na zelene površine. U nekim rasadnicima vlada nestašica sadnica koje su se počele prodavati i u trgovačkim centrima, uz jabuke, kruške, trešnje.
Cijena je od 25 do 50 kuna za dvogodišnje sadnice, a za one starije i do stotinjak kuna. Vrijednost tog drveta prepoznali su i u Varaždinu, gdje je udruga ‘Dudov svilac’ odlučila vratiti murvu u grad u kojem je nekad radila svilana za preradu niti iz čahura leptira dudova svilca. Janja Blažona iz udruge najavljuje da će poticati građane da zasade stabla jer je riječ o vrlo ljekovitoj biljci.
Korisni plodovi, lišće, kora
– Sadnja će im se višestruko isplatiti jer se mogu iskoristiti plodovi, lišće i kora – kaže Blažona.
Procvat uzgoja murve dogodio se nakon što je carica Marija Terezija 1766. godine naredila da se ‘svi građani naseljenici i podanici varoški bave svilarstvom’. Varaždinska predionica počela je raditi 1784. godine, u Svilarskoj ulici, gdje je bio i rasadnik sa 6000 mladica bijele murve čije je lišće bila hrana za dudova svilca.
Plodove i lišće koristilo se i za prehranu domaćih životinja. Kasnije se broj stabala popeo na 8455, a danas ih je samo – desetak. Propast svilarstva počela je uvozom svile iz drugih zemalja, a konačni udarac zadala je pebrina, bolest probavnog sustava dudova svilca.
Francuski znanstvenik Louis Pasteur otkrio je da pebrinu uzrokuju mikroskopski organizmi. Spasio je industriju svile u Francuskoj osmislivši metodu probira neinficiranih jajašca. U Hrvatskoj se proizvodnja nije oporavila.
Ono malo stabala što ih je preostalo posječeno je jer plodovi murve, pogotovo crne, ostavljaju mrlje kad padnu na tlo – ističe Blažona.
Sadnice su planule
Udruga je dobila podršku gradskog poduzeća Parkovi, čiji direktor Marin Bašić smatra da je vraćanje murve u dvorišta, voćnjake i parkove realan i ostvariv projekt.
– To je zdrava voćka i porastom ekološke osviještenosti ljudi je sve više traže. Mi smo u rasadniku imali sadnice, ali brzo su planule. Nabavit ćemo nove – najavljuje.
Dud je bio raširen i u 30 kilometara udaljenom Prelogu u kojem je također radila tvornica svile. Na žalost, i u Međimurju je ostalo malo stabala. Stariji se građani sjećaju da se čaj od lišća crnog duda pripremao za snižavanje šećera u krvi pa se preporučivao dijabetičarima.
Sirup od plodova crnog duda pio se protiv upala grla, vrtoglavica i glavobolja, prehlade i zatvora. Od plodova su se pripremali sokovi, sirupi, pekmezi i rakija dudovača.
Stručnjaci kažu da to drvo koje može narasti i do 20 metara nije alergeno pa bi ga trebalo vratiti u parkove. Od drva murve izrađivale su se i bačve, pa i lađe, posebno u dolini Neretve.
