Koliko god EU direktive, pa i naš Kazneni zakon govorili da se umanjivanje broja kilometara može smatrati prijevarom kupca i kaznenim djelom, u posljednjih dvadeset godina ne postoji niti jedna presuda koja bi prevarante poslala u zatvor
Tresla se brda, rodio se miš. Tako nekako djeluje inicijativa
Europskog parlamenta, koji se suočen s poraznim rezultatima
Studije o prijevarama s kilometražom u EU odlučio na sva zvona
razglasiti kako staje na kraj muljanju s kilometrima. Bilo je to
u travnju 2018., no od tada se nije dogodilo ništa konkretno kako
bi se od potencijalne, čak izgledne prijevare zaštitili kupci
rabljenih.
Studijom je, naime, utvrđeno da se u nedostatku primjerene pravne
zaštite i učinkovite razmjene podataka prijevare samo množe,
posebno u slučaju rabljenih pristiglih iz drugih država članica
kod kojih je čak 50% onih s umanjenom kilometražom. Usprkos tome,
zasad nije zaživjela mjera koju je Europski parlament najavio kao
ključnu – razmjena podataka o kilometrima preko sustava Eucaris,
koju policije već godinama koriste za razmjenu podataka o
prekršiteljima, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Priča je tako daleko od rješenja, koliko god u EU itekako bili
svjesni da je riječ o problemu koji muči sve, a posebno je
izražen u novim, uvozno orijentiranim članicama. Poput Hrvatske,
u koju je samo tijekom 2018. uvezeno čak 80.648 rabljenih. Od
prijevare, međutim, nisu zaštićeni niti kupci rabljenih s domaćeg
tržišta, kod kojih prema rezultatima Studije svaki deseti ima
‘dorađenu’ kilometražu. Znači, od 197.069 promjena
vlasništva zabilježenih u Hrvatskoj u 2018., po tome je na minu
naletjelo oko 20.000 vozača. I nikome ništa…
No, nije baš sve potpuno crno. Naše kupce rabljenih trebalo bi
veseliti što se nalaze u jednoj od tek 10 država članica EU koje
svojim vozačima omogućuju uvid u prijeđenu kilometražu vozila,
što poprilično podiže razinu sigurnosti pri kupnji. A na papiru
sasvim pristojno izgleda i pravna zaštita kupaca u slučaju
prijevare s kilometrima, koja bi prema stavu EU u svim članicama
trebala biti tretirana kao kazneno djelo.
Naš Kazneni zakon, objašnjava stručnjak za kazneno pravo doc. dr.
Aleksandar Maršavelski, sadrži nekoliko odredaba
koje nikako ne idu na ruke muljatorima s kilometrima. Svakoga tko
preinači mehanički brojčanik, objašnjava, može se teretiti za
kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. Kaznenog zakona,
obzirom da se ispravom smatra ‘svaki predmet koji sadrži zapis,
znak ili sliku podoban ili određen da služi kao dokaz neke
činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.’
Međutim, većinom se radi o novijim autima s digitalnim ispisom,
nastavlja, pa vraćanje kilometara vodi u kazneno djelo računalnog
krivotvorenja, za što je kao i u slučaju krivotvorenja isprave
predviđena kazna zatvora do tri godine. Osim toga, dodaje,
prodavatelja vozila s preinačenom kilometražom može se teretiti i
za kazneno djelo prijevare, obzirom da čl. 236. Kaznenog zakona
predviđa kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci do pet godine
svakome tko ‘s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu
imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili
prikrivanjem činjenica u zabludu’. Kupac je, zaključuje
Maršavelski, stoga žrtva prijevare jer ga je prodavatelj lažnim
prikazivanjem činjenice doveo u zabludu.
Na papiru se tako sve čini divnim i krasnim, no sudska praksa
pokazuje drugu sliku. Promatrajući presude izrečene na domaćim
sudovima u posljednjih dvadesetak godina pronašli smo njih tek
četiri izravno vezane uz smanjivanje kilometraže na autima. Ta
činjenica ukazuje da većina spornih kupoprodaja nikad ne dođe do
suda, kao i da su sankcije predviđene Kaznenim zakonom uglavnom
mrtvo slovo na papiru. Kao i Direktiva o periodičkim tehničkim
pregledima motornih vozila, koja također govori da bi muljanje s
kilometrima sa sobom trebalo povući kaznenu odgovornost svakoga
tko se odluči na prijevaru.
Kako se prevareni vozači na sudu u pravilu ne trebaju nadati
ničemu dobrom pozivajući se na odredbe Kaznenog zakona pokazuje
presuda Vrhovnog suda iz 2013., koji je odbio žalbu oštećenog uz
objašnjenje da ‘ne postoji dostatan stupanj osnovane sumnje da bi
osumnjičeni prilikom prodaje auta oštećeniku kao tužitelju
prešutio izmjenu prijeđenih kilometara’, jer je vozilo prethodno
promijenilo više vlasnika i on kao posrednik nije bio u prilici
provjeriti kilometražu.
Ukratko, sud smatra da prodavač nije znao, ali i da nije mogao
znati za ‘dotjerivanje’ kilometraže. Ta odluka je posebno
zanimljiva jer je, eto, provjera kilometraže bez problema potom
pošla za rukom oštećenom kupcu, koji je dokazao da vozilo nema
deklariranih 105.000 km, već znatno opipljivijih 234.047 km.
Svejedno, Vrhovni sud odbio je žalbu oštećenog i prihvatio stav
nižeg suda koji smatra da nema dovoljno elemenata kako bi se
prodavača osudilo za prijevaru prema Kaznenom zakonu.
Završni udarac bilo kakvim nadanjima oštećenog Vrhovni sud je
potom zadao svojevrsnom pravnom poukom u kojoj zaključuje kako
‘osnovana sumnja da je netko počinio kazneno djelo za koje ga se
tereti u istražnom zahtjevu mora proizlaziti iz dokumenata i
podataka u tim dokumentima koji su priloženi uz istražni zahtjev,
te stoga u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za
provođenje istrage’.
Pitanje je, naime, kakve dokumente oštećenici u ovom slučaju mogu
prikupiti. U praksi su iznimno rijetki slučajevi poput onog iz
Pitomače, gdje je policija u ožujku 2019. kriminalističkom
istragom utvrdila da je 37-godišnjak prodao VW Polo sa 178.000
km, iako je za isti auto u srpnju 2018. utvrđeno da ima 349.842
prijeđenih kilometara. Policija je u ovom slučaju do dokaza da je
prodavač ‘prikrivao stvarne činjenice, doveo u zabludu i oštetio
kupca za novčani iznos od 10.000 kn’ došla temeljem naivne
sms prepiske s potencijalnim kupcem tijekom koje je prodavač
priznao skidanje kilometara.
Tu je, međutim, riječ o jednom, izdvojenom slučaju koji nikako
nije pravilo. Niti to može biti, jer policija ne dobiva podatke o
prijeđenoj kilometraži koju stanice za tehničke preglede bilježe
još od 2006., niti nekim automatizmom pokreće istrage kad se
pokaže da auto iznenada ima manje kilometara nego godinu ranije.
Samim time, prodavačima auta u Hrvatskoj gotovo je nemoguće
dokazati kazneno djelo prijevare, krivotvorenja isprave ili
računalnog krivotvorenja, jer oštećeni u pravilu u rukama nemaju
dokumentaciju koja bi izravno teretila prevaranta. To, uostalom,
nikome nije niti pošlo za rukom posljednjih dvadesetak godina u
Hrvatskoj.
Zaštita od prijevara: Za 25 kuna do stvarnog stanja
kilometara
Kupci rabljenih s domaćeg tržišta još od 2006. kilometražu mogu
provjeriti u stanicama za tehnički pregled. Potvrda stoji 26 kn,
a za taj novac može se opravdati ili potkrijepiti sumnju u
manipulaciju kilometrima. Nema sumnje da je to velika pomoć
kupcima, posebno jer se iz statistike Centra za vozila Hrvatske
može iščitati da umanjivanje kilometara nije nikakva rijetkost.
U posljednjih 12 mjeseci, pokazuju brojke, na tehnički pregledima
pojavilo se 1.453.949 auta s prethodnim zapisom stanja putomjera,
a kod njih 16.536 je utvrđeno da imaju manje kilometara nego na
prethodnom tehničkom pregledu. Doduše, iz CVH naglašavaju da se
negativna razlika stanja putomjera može dogoditi i uslijed
neispravnosti ili zamjene neispravnog putomjera, prekoračenja
mogućeg prikaza stanja putomjera… No, nema sumnje da je često
riječ i o namjernom skidanju kilometara.
Sudska praksa: Isplati se pozvati
na materijalni nedostatak?
Oštećeni kupci rabljenih s ‘dorađenom kilometražom’ imali su
više sreće kad bi se umjesto na odredbe Kaznenog zakona pozvali
na Zakon o obveznim odnosima. Županijski sud u Varaždinu u
presudi iz 2019. tako smatra da auto s umanjenom kilometražom ima
materijalni nedostatak kakvim ga vidi članak 404. Zakona o
obveznim odnosima.
No, upravo ovaj slučaj pokazuje da treba biti pažljiv u koracima.
Iako je u konkretnom slučaju kupac u roku prijavio nedostatak i
zatražio od prodavatelja da mu temeljem članka 410. otkloni
nedostatak ili da drugu stvar bez nedostatka te za to dao
prodavaču primjeren rok od 15 dana, u konačnici mu je sve palo u
vodu jer je odbio vratiti vozilo prije obeštećenja. I tako je,
pravno gledajući, odlučio neraskinuti za njega nepovoljan ugovor.
Brojke
– 50 posto rabljenih pristiglih iz druge članice EU ima skinute
kilometre
– 3500 eura u prosjeku se umjetno poveća vrijednost
rabljenom skidanjem kilometara
– 5 godina zatvora prijeti svakome u Hrvatskoj tko lažira
stanje putomjera
Ukratko
– Stanice za tehnički pregled zapisuju stanje putomjera još od
2006., a ta informacija dostupna je posjedovatelju prometne
dozvole za 26 kuna
– Kako plan da države članice EU dijele podatke o prijeđenoj
kilometraži još nije zaživio, provjera kilometara kod uvezenih
auta često još uvijek nije jednostavna. Prevareni se, međutim,
mogu obratiti za pomoć Europskom potrošačkom centru pri
Ministarstvu gospodarstva
– Prodavač rabljenih je po Zakonu o obveznim odnosima čak
dvije godine odgovoran za materijalne nedostatke, osim u slučaju
trgovačkog ugovora kad taj rok iznosi šest mjeseci.