'Ono, ako radiš korektno i pošteno svoj posao, ako brineš o tuđem djetetu, može ti se zalomiti inspekcija. Zbog zlostavljanja. Pa se ti brini o tuđoj djeci.'
Često inspektori hodočaste po školama. Ponekad s razlogom, ali
većinom bez razloga, odnosno zato što je netko, iz nekog banalnog
povoda, prijavio učitelja, nastavnika, profesora. Uglavnom je
prijava dolepršala anonimno. Za što? Zašto? Tko će ga
znati. Prijavljuju se učitelji, nastavnici, profesori i od strane
vlastitih zlobnih kolega i od strane nabrijanih roditelja.
Kolega je kolegi vuk
U zbornicama ne cvate samo cvijeće. Uvijek će se naći onih kolega
koji se vole, prijateljuju i poštuju se i onih koji se ne
trpe, koji jedan drugog očima ne mogu vidjeti. Kao i u svakom
kolektivu. I onda se nađe neki lik kojem se eto nije svidjela
objava drugog kolege na nekoj društvenoj mreži i prijavit će ga.
Kolegijalno bi bilo da se u tom slučaju dođe do autora sporne
objave i veli ‘čuj, daj makni ono što si napisao, nije OK, ne
sviđa mi se, smatram da je neprimjereno’ i ta daaa, nema
problema. Sve se razgovorom može riješiti. Ali zločesto
prijavljivati kolegu ‘višim’ instancama je baš ono, bljak.
Degutantno.
Ili, imate neku kolegicu koja voli mrziti i iz čiste zlobe
anonimno prijavi nekoga inspekciji, štojaznam, zato što joj se
nije taj dan svidjela haljina koju ste nosili. Čudno zvuči,
nestvarno, da, ali ima svakakvih ljudi. I onda dođe inspekcija
jer izlazi na temelju i anonimne prijave.
Dakle, može vas prijaviti i kumica s placa kod koje niste htjeli
kupiti grincajg i inspekcija će izaći na teren i češljati vaš rad
i vašu administraciju i priređivati vam stresove.
Roditelji i prijave
Roditelji ne sjede učiteljima na nastavi i uglavnom ne znaju što
se u školi događa. Ne znaju što ni kako učitelj radi niti kako se
njihovo dijete ponaša u školi i na nastavi. Znaju samo ono što
dijete prenese kod kuće. A djeca imaju bujnu maštu. Onda ispadne
za učitelja koji glasno govori da se stalno ‘dere’.
Onda ispadne priča da učitelj ‘zlostavlja’ dijete ako od
njega traži da redovno piše zadaće i izvršava svoje obveze.
Užasnim proglašavaju i kad nastavnik traži da roditelji
potpišu ako dijete nije nekoliko puta zaredom donijelo
zadaću.
Bio je jedan slučaj da dijete u trećem osnovne nije napisalo
nijednu zadaću više od mjesec dana. I kad je učitelj tražio
roditeljski potpis, da roditelj vidi da mu dijete ne izvršava
obveze, učenik je sam potpisao roditelje. To je krivotvorenje.
Prisjetimo se, učenik je išao u treći osnovne.
Dijete nije nosilo pribor, nije pisalo zadaće, dolazilo je
prljavo i gladno u školu. Onda je škola zbog zanemarivanja
djeteta pokucala na vrata socijalne službe. A kad je
učeniku prijetila i opomena zbog krivotvorenja potpisa, majka tog
djeteta prijavila je učitelja za zlostavljanje ‘djece’, anonimno,
naravno (ali nije baš najmudrije sročila prijavu tako da se lako
zaključilo da je to ona) i učitelju je dolepršala inspekcija i
maltretirala ga nekoliko sati.
Ono, ako radiš korektno i pošteno svoj posao, ako brineš o tuđem
djetetu, može ti se zalomiti inspekcija. Zbog zlostavljanja. Pa
se ti brini o tuđoj djeci.
Ili primjer kad je majka anonimno prijavila učiteljicu jer je
ista navodno nešto rekla djetetu, a što se majci nije
svidjelo. Opet se lako zaključilo tko je podnio anonimnu prijavu
na temelju izjava. Rekli smo da djeca imaju bujnu maštu. Pogotovo
ako trebaju sebe zaštititi od nečega što su loše napravila.
Onda će doći kući i roditeljima napričati svega i svačega o
učitelju samo da sebe unaprijed ‘operu’. I kome će roditelj
vjerovati? Učitelju od četrdeset i nešto godina ili djetetu od
devet – deset godina? Pa djetetu, naravno. Jer odrasli
lažu. Zar ne?
Nedavno je bio slučaj s prijavljivanjem profesora u Imotskom.
Tamo je roditelj prijavio profesora matematike koji, gle čuda,
koristi ocjene od nedovoljan do odličan pa je tako rušio nekoliko
učenika koji nisu imali pojma na ispitu. I dok se ime profesora
razvlačilo na sve strane po medijima, ime roditelja koji je
prijavio ostalo je ‘poznato redakciji’.
Čovjek je korektno, pošteno i stručno odrađivao svoj posao, a
roditelj učenika koji se nije potrudio naučiti za dovoljan
navukao mu je inspekciju na vrat. U redu, ovdje barem nije bila
anonimna prijava. Ali svejedno, je li itko saznao ime tog
roditelja? Nije. A je li kompletna javnost saznala ime profesora?
Jest!
Peticija
Prije nekoliko mjeseci jedna je profesorica iz Rijeke na
internetu pokrenula potpisivanje peticije za ukidanje mogućnosti
anonimnog prijavljivanja učitelja, nastavnika i profesora. Jer
doista, dosta je bilo! U peticiji se kaže da prosvjetari nisu
protiv toga da se kontrolira njihov rad, ali su protiv toga da
inspekcija izlazi na teren na svaku anonimnu prijavu koja im
stigne na stol.
Protiv su toga da ih se prijavljuje za gluposti. Među tim
anonimnim prijavama je većina neutemeljenih ili baziranih na
rekla – kazala sistemu. Svaki izlazak inspektora na teren
nastavniku je stres. Pročešljava mu se kompletna administracija,
sjedi mu se na nastavi i secira sat na mikrokomadićke, a sve to
je najčešće vrlo neugodan doživljaj.
Peticiju je potpisalo 8123 nastavnika. Više od polovine njih je
zasigurno imalo neugodan bliski susret s inspekcijom i anonimnom
prijavom. Jer anonimno prijavljivanje nastavnika je IN.
U Školi za život nastavnicima je data veća autonomija pa je za
očekivati i porast anonimnih prijava. Zato je sad pravo vrijeme
za izmjenu Zakona o prosvjednoj inspekciji. Treba napokon stati
na kraj silnim neutemeljenim prijavama. Također, onoga tko
prijavljuje, ali uzevši u obzir samo prijave pod punim imenom i
prezimenom, treba kazniti, ako nikako drugačije onda
novčano, ako inspekcija pokaže da je prijava bila
neutemeljena.
Tko će nastavniku nadoknaditi stres ako i kad inspekcija pokaže
da je zaista bila prijava bez temelja? Nadoknade štete nema, a
gorak okus u ustima ostaje trajno.
U MZOS, gdje je peticija nedavno predana, obećali su da će se ići
u promjenu Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Hajde, barem nešto.
Živi bili pa vidjeli.