U blizini varaždinske Dravske šume već punih 15 godina smještena je Udruga za zaštitu životinja Spas, koja je privremeni dom za oko 400 pasa.
– Udrugu je prije petnaestak godina osnovala grupa građana i bila je prva u Varaždinu koja se bavila zaštitom životinja. Nakon što su zadovoljeni određeni kriteriji, osnovano je sklonište za nezbrinute životinje, koje je registrirano kod Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja – rekla je Gordana Lacko, predsjednica Udruge.
Status no-kill skloništa
Rad udruge sufinancira Grad fiksnim iznosom, a novac koji dobivaju većinom je isplatu plaća zaposlenicima. Financira ih i županija manjim iznosom, ali im uvelike pomažu donatori.
– Udruga ima jako puno donatora, bez kojih stvarno ne bismo mogli. Nažalost puno tvrtki, koje su nam pomagale, prestale su s radom, stoga je pao i broj donacija, a broj pasa se povećava – kazala je Gordana Lacko.
– Mnogo je psa lutalica i ta brojka neprestano raste. Nakon što se pas nađe zove se obavještajna služba 112, koja zatim zove veterinarsku stanicu u Varaždinu koja ima koncesiju za pokupljanje. Ukoliko u tom razdoblju nitko ne preuzme psa, dovode ga ovdje u azil gdje je smješten do udomljenja. Kod nas u azilu imamo neke pse koji su tu od prvog dana, već 15 godina pa do štenci od nekoliko dana – objasnila je Lacko.
Varaždinski azil je jedan od šest u Hrvatskoj koji ne eutanazira životinje, tzv. no-kill sklonište.
– Postoji puno higijeničarskih servisa u Hrvatskoj, unutar veterinarskih stanica, koji nemaju status skloništa što znači da nakon 60 dana eutanaziraju životinju te im nije u cilju udomljavanje – kazala je Gordana Lacko.
Udruga Spas osim što je trajno sklonište, točnije, do udomljenja, mnogo radi na socijalizaciji pasa.
– Brinemo se o psima koji su ovdje, puno radimo na udomljavanju. Ipak, udomljava se mnogo manje nego prije. I mi smo postrožili uvjete. Zainteresirani najprije dolaze ovdje na razgovor, a nakon što pas ode u dom vršimo kontrole kako bismo vidjeli u kakvim uvjetima živi. Najvažnije je da nije zatvoren u boks i na lancu, mora biti slobodan. Svaki pas udomljen iz Spasa je cijepljen, čipiran i steriliziran. Isto tako je važno naglasiti kako udomljavanje činimo dvostruko: njemu pružimo dom i otvarimo mogućnost da neki drugi dođe u sklonište na njegovo mjesto – poručila je Lacko.
Cijelu godinu primaju pse, ali ipak postoje radzoblja kad prihvate više lutalica.
– Početkom godine, nakon blagdana, kad ljudi odlaze na zimovanja, zatim na proljeće primamo dosta štenaca s obzirom na sezonu parenja, a kritični su i ljetni mjeseci kad ljudi odlaze na godišnji odmor i životinju bace na cestu. Jedan od mogući razloga velikog broja prihvata jest taj da su ljudi čuli za naše sklonište pa nas nazovu – rekla je.
Kad netko financijski ne može, najprije se riješi životinje, čemu u prilog idu i brojke.
– Prije smo u skloništu imali 250 do 300 pasa, prošle godine oko 370, a sad se taj broj popeo i do 400. Mi smo na rubu, nemamo dovoljno prostora za daljni prihvat, a eutanazija ne dolazi u obzir. Zbog manjka prostora nove pse smještamo u stare čopore gdje su ugroženi – kazala je Gordana Lacko.
Važno je sterilizirati/kastrirati životinju
Broj pasa lutalica može se smanjiti prevencijom.
– Rješenje je sterilizacija, odnosno kastracija. Iako je skupa, neće doći do neželjenih posljedica – potomstva, pa apeliram na svakoga tko ima kućnog ljubimca da razmisli o tome – rekla je.
Uz smještajni kapacitet velik su problemi financije.
– Novcima iz Grada isplaćuju se plaće zaposlenicima, a s ostalim troškovima se snalazimo kako znamo. Bez donatora zaista ne bismo mogli, a uz hranu, velik je problem plaćanje računa kod veterinara. Treba zbrinuti 400 pasa, od koji su neki bolesni pa se treba dodatno brinuti za njih. Velika su nam pomoć i volonteri koji nesebično pomažu.
Udruga mnogo radi na kampanjama i akcijama, a jedna od posljednjih, u kojoj sudjeluje volnoterka Spasa, jest kampanja imena Svaki život je dragocjen, koja želi naglasiti važnost no-kill skloništa i potaknuti druge da to postanu.
– Oko tisuću pasa mjesečeno se eutanazira, a da se to ni ne zna. Zapravo, to nije eutanazija, to je usmrćivanje. Eutanaziraju se bolesne životinje, a ne zdrave – rekla je Lacko.
