Međunarodni dan žena danas slavi ekonomska, politička i društvena postignuća žena. Ali on je također kampanja za promjenu i provođenje te promjene.
Danas je Međunarodni dan žena.
Iako svoje osnovno značenje ima u povijesnoj borbi žena za svoja
prava, danas ga se često doživljava više kao pandan Valentinovu
ili Majčinu danu. Tekst Ksenije Krčar, objavljen prije pet
godina, daje drugačiji pogled na ovu temu.
Međunarodni dan žena u Hrvatskoj je shvaćan kao praznik lijevo
orijentiranih građanki (i građana), kao komunističko nasljeđe bez
ikakve svrhe i značenja u 21. stoljeću. Tu svrhu i značenje,
očito, razumiju samo lijevo orijentirane, komunistički
nostalgične, neudane hrvatske građanke (i poneki građanin) koje
neprestano viču kako žele jednaka prava.
Kakva točno, sigurno ni njima nije jasno, jer prema zakonima
Republike Hrvatske svi građani (pa tako i te građanke) imaju
jednaka prava. Da razjasnimo – Međunarodni dan žena je zapravo
krenuo vertikalno, od dolje prema gore, a ne linearno s lijeva na
desno.
Štrajk tekstilnih radnica i Clara Zetkin
Prve demonstracije i mitinzi organizirani su u Sjedinjenim
Ameriičkim Državama 28. veljače 1909. u čast štrajku tekstilnih
radnica godinu dana ranije. (Godine 1908. žene u New Yorku
protestirale su protiv loših radnih uvjeta.)
Godine 1910. u Kopenhagenu je održana prva međunarodna ženska
konferencija na kojoj je prihvaćen prijedlog Clare
Zetkin o obilježavanju Međunarodnog dana žena.
Sljedeće godine na skupovima diljem Europe okupilo se više od
milijun žena i muškaraca. Osim prava glasa i prava na javnu
funkciju (parlament!), žene su tražile radnička prava, pravo na
obrazovanje i kraj diskriminacije na poslu. Međunarodni dan žena
je produkt želja za promjenom.
Ne samo proslava, nego kampanja za provođenje promjene
Međunarodni dan žena danas slavi ekonomska, politička i društvena
postignuća žena. Ali on je također kampanja za promjenu i
provođenje te promjene.
Vratimo se par redaka gore – prije 105 godina žene su tražile
kraj diskriminacije na poslu. Danas, 105 godina kasnije, kraj se
ne nazire.
Holivudske i ine zvijezde glasno viču da žele jednake plaće kao
njihovi muški kolege. Naravno, vrlo je neukusno na deset milijuna
dolara tražiti dvadeset kad jadni ljudi kopaju po smeću i
skupljaju boce, zar ne? Trebale bi biti sretne da su toliko
privilegirane i zarađuju neljudske svote novca dok jadni ljudi
kopaju po smeću i skupljaju boce.
Borba za ženska prava svela se na novac
Dakle, borba za ženska prava se svela na pare. To je jedino što
znamo. Je li ikome palo na pamet da se svela na pare, jer je to
danas najjasniji i najopipljiviji primjer? Netko barata s
razlikom od deset milijuna, netko s razlikom od dvjesto kuna, ali
razlika postoji. I vrlo je uočljiva.
Zapošljavanje. Neki dan sam po stoti put čula priču o
diskriminaciji prilikom zapošljavanja. Priča je uvijek ista, samo
se akterke mijenjaju.
Jedno od pitanja (zabranjeno zakonom!) je pitanje o bračnom
statusu i mogućoj trudnoći. I dan danas takva pitanja se još
uvijek postavljaju.
Nalazimo se u velikoj dilemi, zapravo suočene smo s nerješivim
zadatkom – kako rađati nove Hrvate i istovremeno naći posao? Tko
odgovori na to pitanje definitivno zaslužuje Nobelovu nagradu.
Žene u politici
Obrazovanje. Hvala bogu, danas možemo studirati. Čak smo si uzele
veća prava od muškaraca, budući da u Republici Hrvatskoj 60%
visokoobrazovanih građana su zapravo građanke. Zato smo tu
diskriminaciju sa ženske strane ispravile u Saboru. Tamo nas je
20%.
Lijepo nam je rekao bivši premijer: ‘Izborite se, budite bolje,
pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene,
bojat će vas se.’
Dakle, da bismo uspjele moramo ljude nagnati da zaborave da smo
žene i onda ćemo im utjerati strah u kosti. Jer uspješna žena za
koju smo zaboravili da je žena (?!) izaziva užas.
Priča o seksizmu
Posao. Ako ste jedna od onih 60% visokoobrazovanih i jedna od 46%
zaposlenih sretnica itekako ste svjesne kako se kraj
diskriminaciji na poslu ne nazire.
Sad ulazimo u sivu zonu zvanu seksizam. Užasna je to riječ, veoma
mrska svima. Kad ju izgovorite svi okreću očima. Pričati o
seksizmu je neukusno i nepristojno u vrijeme kad jadni ljudi
kopaju po smeću i skupljaju boce.
Ja sam jedna od neukusnih i nepristojnih žena koje se usude
spomenuti tu riječ. Znam da bih trebala biti sretna jer imam
pravo glasa, smijem voziti auto i roditelji me nisu udali s
dvanaest godina za osjetno starijeg muškarca kojeg ne poznajem,
ali svejedno sam nezahvalna i drska i govorim o seksizmu.
Žena koja izrazi svoje mišljenje je kučka
Otprilike to funkcionira ovako: ‘Ako muškarac izrazi svoje
mišljenje, on je muškarac. Ako žena izrazi svoje mišljenje, ona
je kučka.’
Ako je žena izuzetno dosadna i nije na višoj poziciji od
muškarca, onda gubi titulu kučke i treba joj pokazati gdje joj je
mjesto. Tu dolazi omiljeni izraz ‘curica’.
Nema ništa ljepše nego kad te netko nazove curicom. To znači da
si muškarcu koji je to izgovorio izuzetno draga. Kad šutiš. Tvoja
stručnost je nebitna. Ima tko biti stručan u tom trenutku (makar,
paradoksalno, tema o kojoj se govori i nije područje njegove
struke).
Seksualno uznemiravanje na poslu preskačemo. To se jednostavno ne
događa. Nikada. Nikome.
Kućanski poslovi – zabranjena tema
Kućanski poslovi. Zabranjena tema. Ako redovnom poslu koji rade
dodamo kućanske poslove i skrb o djeci, žene u razvijenim
zemljama rade 20%, a u zemljama u razvoju 30% više od muškaraca.
Ne znam kako su došli do tih postotaka, iz svoje bliske okoline
znam da se radi barem o 70%. Ali same smo si krive jer smo se
krivo udale.
Izjave poput: ‘Ne kuham i neću. To je ženski posao. Moje je da
zaradim za kuću i da obitelji omogućim lijep život, a na ženi je
ostalo’, izjava je iz nekog drugog, prošlog, prapovijesnog
vremena (11. lipnja 2014.).
Uostalom, što se događa u kući je vaša privatna stvar i nema baš
nikakve veze s rodnom diskriminacijom ili ljudskim pravima. Što
se događa u tvoja četiri zida ostaje unutar ta četiri zida. I
kakve veze s tim ima Međunarodni dan žena?
Nasilje nije samo fizičko, već i psihičko
Nasilje nad ženama. Tema o kojoj se najviše govori. Zato jer je
(kao i novci) najuočljivija. Teško možete ne vidjeti fizičke
posljedice nasilja.
One psihičke su, međutim, nešto sasvim drugo. Tko te ne tuče taj
te voli. A što ako tuče riječima? Psihičko nasilje je jedan od
oblika nasilja kojemu su žene redovito izložene. I ide ruku pod
ruku sa seksizmom i seksualnim uznemiravanjem.
Uglavnom se veže uz obiteljsko nasilje, ali vjerujte mi, psihičko
nasilje nad ženama itekako izlazi van prostora doma. Verbalno
nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje
pogrdnim imenima, ismijavanje, ponižavanje… sve to na temelju
spola i/ili roda naša su svakodnevica. Čak i ako spadaš u onih
60% visokoobrazovanih i 46% zaposlenih sretnica.
Nasilje na ulici, nasilje na poslu, nasilje u domu. Najčešći
uzrok smrti i invaliditeta kod žena u dobi između 15 i 44 godine
je nasilje nad ženama. Više žena strada na ovaj način nego zbog
bolesti, prometnih nesreća ili ratnih zbivanja.
Želimo da prešutite sve ‘argumente’
Osmi mart – Međunarodni dan žena. Ne želimo cvijeće. Ne želimo
poklone. Ne želimo setove tanjura i čaša, kako je bio običaj
prije tridesetak godina.
Želimo da prešutite sve ‘argumente’ koje ste htjeli iznijeti kako
biste dokazali da niste jedni od onih koji diskriminiraju žene.
Sve ‘argumente’ kojima ste nam htjeli dokazati da rodna
ravnopravnost postoji. Poslušajte. Pročitajte.
You`ll never understand until it happens to you.
Vjerujte nam.