Prodaju je kontrolirao tržni nadzornik.
8.3.1912. U Varaždinu je utemeljena
‘Uboška blagajna upravnih općina županije
Varaždinske’. Novcima iz Blagajne pomagalo se
najsiromašnijim građanima, ali i strancima koji su ostali bez
sredstava. Prije ‘Uboške blagajne’ djelovala je u gradu ‘Blagajna
za potporu bolesnika županije Varaždinske’ s pravilima
prihvaćenim 1893. godine te ‘Hrvatska posmrtna pripomoćna zadruga
Varaždin’ utemeljena 1911. godine.
8.3.1827. Oko 8 sati uvečer na kraju Biškupečke
ulice izbio je veliki požar u kojem je izgorjelo
14 obiteljskih kuća i 32 gospodarske zgrade i štale zajedno sa
stokom. Kuće su bile pokrivene slamom i drvenim daščicama pa je
jaki vjetar nosio žar prema Zagrebačkoj ulici i središtu grada. U
strahu od širenja požara tu noć nitko u Varaždinu nije spavao. Do
katastrofe ipak nije došlo, stradala je samo Biškupečka ulica.
Nakon ovog požara iskazala se solidarnost Varaždinaca sa
stradalima pa su već drugog dana počeli za pogorelce skupljati
pomoć u hrani, novcu i građevnim materijalom.
8.3.1592. U srednjem vijeku Gradsko vijeće
Varaždina vodilo je stalnu kontrolu cijena, a često je određivalo
najviše cijene, pogotovo svijeća i mesa. Tako su
na sjednici Vijeća 8. ožujka 1592. godine održanoj u Vijećnici,
gradski sudac i prisežnici donijeli zaključak po kojem je
mesarima dopušteno prodavati funt govedine po dva denara, a funt
teletine po tri ‘beča’. Meso je moralo biti debelo i tusto, a
prodaju je kontrolirao tržni nadzornik. Mesari koji bi prodavali
skuplje i bili uhvaćeni, ostali bi bez mesa, odnosno tržni
nadzornik bi ga zaplijenio. Inače, zlatni forint (talir) imao je
160 denara, jedan uugarski forint 100 denara, rajnski forint 880
denara, dok se denar sastojao od tri ‘beča’.