Priča o ženi koja je rođena je bez jedne ruke, a na drugoj ima tek dva prsta. Priča o ženu koju to nije spriječilo baš ni u čemu. Ona vozi bicikl, traktor i automobil, vrhunska je domaćica, majka troje djece, odnedavno i poduzetnica. Ona će vam pokazati da nije problem ni u zemlji, ni u prstima, već isključivo – u našim glavama.
‘Ako nemaš ruku – imaš noge, imaš zube, imaš nešto drugo’, kaže Dubravka.
Dubravka Novak iz Hrastovljana rođena je bez desne ruke i sa samo dva prsta na lijevoj ruci. Unatoč tome, odmalena je pokazivala kako za nju ne postoje granice. Kopirala je sve što rade njezini vršnjaci pa je tako već kao osnovnoškolka strah ostavila po strani i naučila voziti bicikl, piše Provjereno.dnevnik.hr.
Brzo je pokazala spretnost za volanom i još jednom dokazala da je potrebna upornost i dobra volja kako bi se ostvario uspjeh. Sa svoja dva prsta svakodnevno vozi automobi u kojemu je za nju prilagođen samo automatski mjenjač.
Iako, jedno prijevozno sredstvo još uvijek joj je samo izazov – motori. Obožava moto susrete, a obožava i Miroslava, supruga kojeg je zapazila upravo na jednom moto susretu. ‘Zamjetio sam je. Nakon par trenutaka došao sam do nje, upoznali smo se i tako je krenulo. Bila je to, recimo, ljubav na prvi pogled’, kaže Miroslav Novak.
Ljubav je to koja traje već 11 godina. ‘Njezin izgled, njezin nedostatak, uopće nije igrao nikakvu ulogu. Ona je meni lijepa i bez ruke’, kaže Miroslav.
Dubravka je inače međimurska snaha iz Selnice. Njihovu su priču obogatila su djeca: Sara i blizanci Erik i Roko. Uz veliko iščekivanje i radost, trudnoća joj je, priznaje, donijela i prvi ozbiljan strah. No i u ulazi majke, kao i svemu drugome se odlično snašla. Njih su troje danas njezina desna ruka. Iako, ako se njih pita, nema toga što mama ne može sama.
Unatoč mnogim predrasudama i nevjerici drugih, još jedan san uspjela je ostvariti. Htjela je imati nešto svoje, raditi i stjecati za obitelj jednako kao i suprug i zato su zajedno osnovali vrtić. Do ideje su došli jer u općini Martijanec kraj Ludbrega nema ni jednog vrtića. Najbliži je udaljen čak osam kilometara.
Timski, kako kaže Miroslav, postigli su i taj cilj. Samo još jedan u nizu Dubravkinih izazova.
‘U svakom zlu ima nešto dobro i treba izvući iz tog zla nešto dobro, a ne ono loše’, poručuje Dubravka.
S energijom koja oduševljava Dubravka je jedna od onih čije priče volimo pričati. Životi su to koji nas natjeraju da se zamislimo. Ali i da se zapitamo: što nas stvarno sprečava da ostvarimo svoje snove?
Cijeli video/priču možete pogledati u prilogu Kristine Čorak.
