Urednik Varaždinskog.hr piknuo me u srce foto bilješkom
nekadašnjih gradskih bazena. Koji više ne postoje, a imali su
veliku ulogu u životu mnogih varaždinskih klinaca.
> NOSTALGIJA Sjećate li se kako smo se
kupali na Varteksovim i dravskim bazenima?
Varteksovi bazeni nalaze se kojih četiristo metara od mojeg
kvarta i bili su omiljena baza za ekipu iz ovog dijela grada, a i
šire.
Pošpricati suhe ljude uz bazen
Na fotografiji koja je bila povod ovom tekstu vidi se moj
prepoznatljivi skok u to vrijeme, a kojem je glavna svrha bila
pošpricati suhe ljude uz bazen.
Za let sa skakaonice čekalo se u redovima, a na nju se obavezno
stavljao ručnik kako bi spriječili moguće ozljeđivanje.
Skupljali opuške za besplatni upad
Pošto u to vrijeme nismo imali kinte jer je situacija bila loša,
za besplatni upad na bazene skupljali smo opuške s poda poslije
radnog vremena.
Osim besplatnog upada i šljake pod budnim okom
Jure, hrvačkog djelatnika i brata od
jugoslavenskog prvaka u hrvanju Ladislava
Bakšaja, nudile su se brojne druge mogućnosti.
Ostaci zadnje runde pomfrita bili su naši
Čoviću iz ugostiteljskog objekta skupljali smo
staklenu ambalažu za jedan sok koji bi veselo podijelili, a nakon
završetka smjeli bi se kupati i skakati s ‘velikog stolčeka’
namijenjenog spasiocima.
Ostaci zadnje runde pomrfita namjenjenog prodaji bili su naši, a
kad bi se voda u bazenu smirila, hodali bismo uz rub tražeći
zlatne lančiće, prstene, kovanice ili čak marke na koje su ljudi
zaboravljali u đepovima kratkih hlača, obilježju kulerstva u ono
vrijeme.
Skakali goli, a cure gledale
Sjećam se jednom prilikom da smo goli skakali, a cure su škiljile
s teniskih terena.
Dječački ponos cvao je u nama pa smo se trudili izvesti čim
brutalniji i opasniji skok kako bi ugodili ženskoj publici. Bez
kupaćih, izvođenjem popularnog ‘stolčeka’ guzici smo dodali još
pet minuta boli ekstra.
Na bazen smo dolazili ujutro već u devet i nestrpljivo čekali da
završi škola plivanja u srednjem bazenu, koji se uvijek punio
vrelom vodom, a bio je poznat po tome da se u njemu svaki dan
mijenjala voda, jer je navečer od ogromnog broja ljudi voda bila
doslovno žuta.
Upisali i hrvanje da možemo besplatno na bazen
Jedne godine upisali smo i hrvanje jer su Varteksovi hrvači imali
besplatan upad, a mogli smo se i igrati na popularnim strunjačama
kojima je bila ispunjena cijela dvorana.
Ogromnu starinsku lutku koja je hrvačima služila za trening
nazvali smo po najomraženijoj osobi onog vremena,
Slobodanu Miloševiću.
Glavne igre – bela i ćoškar
Najpopularnije igre bazenskih dana bile su bela i ‘čoškar’, igra
u kojoj ne smiješ prijeći ćošak bazena pa moraš uvijek skočiti u
vodu i dotaknuti osobu koja sljedeća preuzima ulogu lovca.
Ako se dobro sjećam, od strane diskonta uz prugu bila je čak i
rupa koja je služila za šverc ekipi koja nije imala za kartu ili
je pak od te love kupila cigarete koje su se poskrivečki pušile u
svlačionicama, a bila je pogodna i za ilegalni ulazak na noćno
kupanje.
Bazeni služili za upoznavanje cura
Za upoznavanje djevojaka iz drugih kvartova zaslužni su upravo
bazeni. Kad bi konačno došli doma, obično smo sjeli na bicikle i
krenuli curama s kojima smo se prethodno dogovorili, a na putu do
njih snimali smo voćke koje ćemo obrstiti na putu do doma kad
padne mrak.
Dani na praznicima bili su nam ispunjeni od jutra do mraka, a sad
kad se prisjećam zaključujem da je vrijeme da stanem s pisanjem
jer bi od brojnih dogodovština mogla nastati knjiga.
Ako ste devedesetih bili klinac ili tinejdžer, znam da me u
potpunosti razumijete.
