Iako je iza Jagode Kralj Novak 45 godina glumačke karijere, na udaljavanje od kazališnih dasaka i ne pomišlja...
Na nedavno održanoj svečanoj sjednici povodom obilježavanja Dana
Varaždinske županije, već tradicionalno podijelile su se i
nagrade laureatima, onima koji su svojom zaslugom i radom na bilo
koji način promovirali ovo područje u zemlji i svijetu.
Kao i uvijek, poseban se naglasak stavio na nagradu za životno
djelo koja je ovo godine zasluženo pripala poznatoj varaždinskoj
ali i hrvatskoj kazališnoj, televizijskoj i filmskoj glumici –
Jagodi Kralj Novak.
Ova poznata dramska umjetnica, nacionalna prvakinja varaždinskog
kazališta nagradu je dobila povodom 45 godina rada, 45 godina
glumačke karijere kakvom se danas tek rijetko tko može pohvaliti.
Jagoda je stasala u vrijeme kada se u tim vodama trebalo
konstatntno dokazivati, u vrijeme zvučnih i poznatih glumačkih i
redateljskih imena, u vrijeme kada se naziv glumca stekao
talentom ali i nedvojbeno uz puno rada.
Prvi koraci još 60-ih u Dramskoj grupi Radija Varteks
Kako sama ističe, prema glumi je Jagoda počela pokazivati
sklonost već u vrtićkoj dobi kada su tete primjetile njenu
kreativnost i snalaženje pred publikom. Ono što je počelo
sudjelovanjem u jednostavnim dječjim igrokazima, čini se da je
probudilo Jagodinu glumačku iskru koja se više nije gasila.
Prvi malo ozbiljniji susreti sa dramskim tekstom dogodili su se
već u onovnoj školi kada se Jagoda još kao dijete srela
s Tomislavom Lipljinom koji pak je tijekom
60-ih vodio dramsku grupu za djecu na tadašnjem radiju Varteks u
čijem su eteru djeca, nakon dvije-tri probe snimala dječje radio
drame.
– Bila je jedna grupica, nas djece koju je okupila moja
učiteljica Marija Obadić i baš je, zapravo bila
sretna okolnost da je nas petero bilo spretno odraditi taj
zadatak. Bili smo, naime, tek drugi razred osnovne škole i znali
smo dobro čitati pa smo unatoč malobrojnim
probama mogli snimati tekst ispred mikrofona. To je bilo
fascinantno. Tada je i pokojni novinar Ivica
Vrbanić pomagao Lipljinu. To je bio moj prvi doticaj sa
dramskim tekstom – ispričala je Jagoda Kralj Novak o svojim
počecima te nastavila.
– U osnovnoj smo školi već radili
krasne dječje predstave – Djevojčicu sa žigicama,
i neke druge. Sjećam se Djevojčice sa žigicama, kad sam
rasplakala cijelo gledalište.Tu su se već vjerojatno
prepoznale neke naznake koje bi
mogle ukazivati na moj odlazak u smjeru glume – obrazložila
je dobitnica nagrade za životno djelo.
Tada već kao nezaobilazni hobi – Jagoda se bavila glumom i u
srednjoškolskim danima pa je već tada, među svojim vršnjacima
postala poznata kao glumica. Prema njenim riječima i u osnovnoj i
u srednjoj školi sudjelujući u dramskim grupama imala je priliku
glumiti u varaždinskom kazalištu, tada zvanom Narodno kazalište
August Cesarec. No, prvi pravi susret sa kazalištem je imala kad
su je roditelji upisali na satove baleta.
– Moj prvi, ozbiljniji susret sa kazalištem je bio kad me
tata upisao na balet u grupu koju je vodila Zora
Colnago. Tad sam prvi put osjetila da mogu preko tijela
nešto pokazati, poručiti, odglumiti nešto. Osjetila sam tu
potrebu – prisjeća se Jagoda.
Umjesto Pravnog fakulteta – na kazališne daske
No, to je vrijeme brzo prošlo i došlo je vrijeme odluke daljnjeg
obrazovanja, odnosno koji fakultet upisati, a gotovo bismo
izgubili jedno poznato ime hrvatskog glumišta jer je Jagoda
odabrala pravni fakultet u Zagrebu. Iz glumačkih je dana nije
zaboravio tadašnji ravnatelj kazališta Mladen
Zorko koji joj se vrlo brzo javio nakon njenog odlaska u
Zagreb.
– Taman kad sam počela lepo studirati, zvao me je tadašnji
ravnatelj kazališta Zorko i veli on meni – ‘Jagodica, buš došla,
trebamo te, Jagodica, dam ti stan i plaću – buš izvanredno
studirala’ i ,hop, to je bila klopka. Meni je to bilo jako
primamljivo i zaista sam sa 20 godina, 1973. dobila stalni radni
odnos i malu garsonijericu – ističe Kralj-Novak.
Prva predstava u kojoj je službeno, kao zaposlena glumila je bila
‘U agoniji’ koja se radila tada povodom obilježavanja 100.
obljetnice kazališta.
Ubrzo nakon njene prve premijere, u kojoj je glumila sporednu
ulogu Marije, zapala je za oko mnogih redatelja ali i kolega koji
su njoj prepoznali nadarenu glumicu, a koja je praktički od prve
premijere počela dobivati ulogu za ulogom. No ipak, nije odustala
od fakulteta. Završila je Fakultet organizacije i
informatike 1984. godine.
Prvu veliku nagradu u bivšoj državi – dobila je 1977. godine za
ulogu Grethe u ‘Vježbama u Goethe Institutu’, a što se nagrada
tiče – Jagoda Kralj Novak se
može itekako pohvaliti. Osvojila je brojne nagrade i
priznanja, za svoj rad dobila i odlikovanje Reda Danice Hrvatske
s likom Marka Marulića, a 2015. godine stekla je i status
Nacionalne prvakinje drame.
Svakako i ova posljednja nagrada za životno djelo koju je
dobila na prijedlog stranke Reformista, samo dokazuje
kvalitetu I dugogodišnji predan rad.
Značajna TV i filmska karijera – od Grutovčana i Ne daj se Floki
do Svećenikove djece i Sam samcat
Za svoj rad kao i cjelokupnu karijeru voli reći kako je imala
sreću što je radila sa velikim
glumcima ali i redateljima te imala
priliku učiti od njih jer osim kazališne karijere, zamjetna je i
ona televizijska u kojoj je u tadašnjim TV serijalima.
Tijekom 70-ih i 80-ih Jagoda među ostalim glumila i u
Gruntovčanima Krešimira Golika te
popularnom dječjem serijalu Ne daj se Floki, kao i u seriji
Nikola Tesla. Mlađa je se publika sjeća iz serijala Ponos
Ratkajevih i Ko te šiša. U tzv. Zlatnim vremenima hrvatskih
serija i filmova – glumila je s najvećim imenima tog
razdoblja – Mladenom Crnobrnjom, Franjom
Majetićem, Martinom Sagnerom,
Smiljkom Bencet, Zdenkom
Heršak, Zvonkom Torjancem i mnogim
drugima.
– Prva rola koju sam igrala u serijama mi je bila u
Gruntovčanima, bila je to mala rola tajnice, kroz dvije epizode,
ali jako simpatična. Godilo mi je i tada
ali i danas godi kad sa vremenskim
odmakom vidim s kojom sam ekipom bila u društvu. Bilo mi je
prekrasno. Inače sam jako puno učila od starijih
kolega glumaca i redatelja, a pomoglo mi je
vjerojatno i to što sam dobar slušač i imam puno
strpljenja i koncentracije prema partnerima
kao i redateljima te kada radim, puno toga upijam
od njih. Od starijih sam kolega puno
učila jer sam došla iz amaterskih voda – ističe
ova uspješna glumica.
Bila su to vremena kada glumcima koji nisu bili iz Zagreba nije
bilo nimalo lako doći do angažmana u serijama, a tu je
svakako do izražaja došao Jagodin talent o kojem se pročulo i van
njenog Varaždina.
– Za nas koji smo bili izvan Zagreba bilo je teško doći do
uloge i tu kvaliteta nije bila presudna. Mnoga su kazališta tada
imala svoje prvake, svoje dobre ansamble ali ako si htio dobiti
angažman u seriji ili filmu – jednostavno si morao biti u tom
društvu, u tom miljeu, ne zbog toga da bi
se nametnuo nego, jednostavno – da te
vide. Znate onu – daleko od oka, daleko od srca. Puno
bi više dobivala televizijskih i filmskih uloga da sam
tada živjela u Zagrebu, ali vjerojatno puno manje
kazališnih – objašnjava Jagoda.
Pa ipak su je zvali i na projekte u
zagrebačka kazališta – HNK Zagreb, Gavellu, ZKM I Malu
Scenu. Radila je i u Narodnom Domu u Mariboru. Glumila
je u filmovima, među ostalim i u kultnom filmu
Fadila Hadžića – Lov na jelene, snimljenom 1972.
godine u Varaždinu u kojem je radila sa
Borisom Dvornikom i Ivom Serdarom te u novije vrijeme
u popularnom filmu ‘Svećenikova djeca’. Glumila je i u filmu
Bobe Jelčića ‘Sam samcat’, premijerno prikazanom ove godine na
24. Sarajevskom filmskom festivalu.
Rezime u brojkama – 114 uloga u 5000 izvedbi!
Kako kaže, vrijeme je projurilo i tijekom tih 45 godina
nije joj ni jednom palo na pamet kako bi odustala od poziva kojeg
je zavoljela još kao dijete, koje joj je odredilo život, i
kojeg, a to dokazuju brojne nagrade, radi vrlo uspješno.
114 kazališnih uloga u 5.000 izvedbi, i još mnogo
televizijskih i filmskih, respektabilan je rezultat
karijere jedne glumice, čija su ostvarenja mnogim generacijama
ostala u sjećanju.
Iako će do kraja ove godine i službeno u mirovinu, ne
pada joj na pamet odustati od glume.
– Došel je taj dan kad su mi rekli da moram u mirovinu. Ja
mislim da bi se zaista, kao čovjek, kao osoba jednostavno
ugasila, nestala. Rekla sam – ‘Htjela, ne htjela, pozornica
i ja uvijek ćemo se naći’. Svakako ću si opet neku
predstavu napraviti i obilazit pozornice i uživati u tome.
Tu je moje srce, moje tijelo, tu zaronim, tu stvaram, tu sam
sretna jer postojim – emotivno je zaključila Jagoda Kralj Novak.
Sada će imati više vremena za svoje ostale preokupacije, od
kojih je jedno i spisateljstvo. I u tom bismo segmentu vrlo skoro
mogli otkriti još jednu Jagodinu kvalitetu.
Njen projekt, cabaret – Singerica, sasvim solidno živi i već sad
ima preko 100 izvdebi, a sigurni smo kako će se još mnogo
redatelja sjetiti njenog imena – koje, s čim ćete se svi složiti,
garantira kvalitetnu izvedbu.
Ukratko, Jagoda nije kralj, već kraljica……
IZBOR NAGRADA I PRIZNANJA
– Nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika – za ulogu Eve u
predstavi Jesenja sonata
– Nagrada grada Varaždina za sveukupan doprinos u kulturi
– Nagrada Fabijan Šovagović – 11. Festival glumaca u Vinkovcima –
za ulogu Alle u predstavi Kokoš (2004)
– Brojne nagrade žirija publike za najbolju žensku ulogu u sezoni
u varaždinskom kazalištu
– Nagrada žirija i publike na Međunarodnom festivalo u Bitolu –
za ulogu Juliše u predstavi Familija u prahu
– Nagradu Gumbek na Festivalu Cabareta – uloga Emice u predstavi
Singerica
– Godišnja nagrada Vladimir Nazor – uloga Julište u predstavi
Familija u prahu
– Odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za
sveukupan doprinos u kulturi (1996. godina)
– Nagrada za životno djelo Varaždinske županije (2018.)