U subotu se u popularnom Elephantu u Varaždinu dogodio pravi mali festival prije festivala. Varaždinska je publika imala priliku poslušati 5 mladih uzdanica domaće scene, a The Yangsters, Eye-slashers, Snuggie Festival, John Doe i Tantra su na najbolji mogući način osjetili kako domaća publika diše po pitanju mladih glazbenika, pišu Marko Drenovački i Valentino Šmaguc za LiveSvirke.com.
Atmosfera je bila na vrhuncu gotovo cijele večeri, svaki od izvođača je ugodno iznenadio na svoj način, a pred žirijem je bila izuzetno teška odluka. Na koncu je lovorike primila Tantra i oni za 3 tjedna nastupaju u Zagrebu na nacionalnom finalu Imagine festivala.
Iako smo posljednjih tjedana nekima možda bili pomalo dosadni s informacijama o Imagine festivala, ni malo ne žalimo za time, jer smo imali priliku i sami naučiti više o ovom festivalu, koji je namijenjen upravo mladim glazbenicima starosne dobi od 13 do 21 godine. Upoznali smo pobliže i mlade bendove, predstavili vam ih i saznali ponešto novo o budućnosti domaće rock scene. Unatoč tome što se po godinama u nekim slučajevima radi o ‘klincima’ (a ja to smijem reći, jer bih mnogima mogao biti tata), u subotu za nikoga od njih ne bih koristio epitet ‘djeca’, osobito ne u podrugljivom tonu. Jer, svi od reda su dali sve od sebe, pokazali ‘zube’, veću opću i glazbenu zrelost u odnosu na vršnjake i prezentirali nam istinski dobru svirku.
Već dugo nisam vidio Elephant tako krcat ljudima. Propustio sam početak i prve dvije svirke The Yangstersa i Eye-slashersa, međutim iz objektivnih izvora sam doznao kako su odmah u startu Yangstersi svojom svirkom ljestvicu podigli prilično visoko. Pratio sam u zadnjih godinu dana taj bend u nekoliko navrata, i svaki puta se osjeti napredak. Imaju interesantan repertoar, i iako se u subotu nisu natjecali s autorskim stvarima, ranije smo doznali da pripremaju i svoj materijal. Eye-slashers sa svojom ženskom jezgrom – Leoni i Teom, u žestokom izdanju zasigurno predstavljaju osvježenje na sceni. Njihov je hendikep jučer bio to što su nastupali bez bubnjara, jer se godinama ne uklapa u propozicije za natjecatelje, pa je to sigurno utjecalo i na ukupan konačni dojam njihove svirke, no ne treba strahovati za njih – imate će još mnogih prilika, siguran sam u to.
Zamolio sam Valentina da se osvrne na svirke ovih dvaju bendova.
The Yangsters su imali zahtjevan zadatak da svojim nastupom otvore večer. Publika je na početku bila malo suzdržana, ali je zato sound bio najbolje ugođen upravo za vrijeme njihovog nastupa. Dečki su bili dobro uvježbani i odsvirali su neke obrade koje se ne čuju baš često. Bilo bi zanimljivo vidjeti njihov duži nastup, ali i čuti neku autorsku pjesmu.
Eye-slashes je održao kratki akustični nastup i s obzirom da su se tek nedavno okupili u ovoj postavi odradili su to stvarno dobro. Mlade pjevačice svojim pjevanjem i stavom nisu publiku ostavile ravnodušnom, a publika ih je nagradila obilnim pljeskom.
Taman sam došao na nastup dueta Snuggie Festival. Muški i ženski vokal i gitara su uvijek dobra kombinacija – ako znaš što radiš. Oduševila me ova mlada kombinacija, jer kad smo se prije susreli s Igorom i Martom, njihova povučenost i samozatajnost nam ni po čemu nije otkrivala što se u njihovoj glazbenoj kombinaciji skriva. Martin vokal je iznenađujuće zreo za njene godine, i na trenutke su me stvarno oduševile njezine vokalne sposobnosti. Igor je sve to vrlo korektno pratio na akustari i često se ubacivao kvalitetnim vokalom. Uz publiku koja je ih je ciljano došla bodriti, vrlo brzo su pridobili i ostatak publike, jer su izvodili mnoge recentne pop hitove. Možda se stilski nisu uklapali u rokerski ostatak bendova, ali to u slučaju ovog festivala uopće nije bitno (poštuju se različitosti u izričaju) – pokazali su zavidne vještine i dobro, dobro zagrijali atmosferu.
Nakon mladog dueta, uslijedila je ekipa iz John Doe, koji su, saznali smo u daljnjem tijeku natjecanja, opako konkurirali za pobjedu na ovoj predselekciji. Ono što je kod njih bilo posebno jest što su nastupili isključivo s autorskim repertoarom, i publika je to odlično prihvatila. Dečki su stvarno odlično ovladali situacijom na stejđu i pokazali kako se praši rokerica. Ono što ću primijetiti kao prostor za poboljšanje jest lead vokal, kojem možda nedostaje još samo korak do definicije. Ovo kažem samo u kontekstu natjecanja i možda neke prevage na kraju kod odluke žirija. Ali, kad bih radio recenziju samo njihove svirke i usporedio ih s nekim zrelijim varaždinskim (ili šire) bendovima, dečki svojom svirkom ‘prepišaju’ mnoge ‘etablirane’ zrele bendove… tako da, svaka čast momci!
Zadnji su na stejđ stupili momci iz Tantre. Od svih natjecatelja, oni su dodatno zavladali prostorom, i djelovali su najzrelije i svirački i komunikacijom s publikom. Njihova svirka je bila hard & heavy, izveli su neke rock klasike poput Hendrixa i Black Sabbath, ali su izveli i svoju autorsku, tek nedavno u javnost izbačenu stvar ‘Farewell’, koja se odlično uklopila u njihovu set listu, i za one koji ne poznaju najbolje ovakav rokerski izričaj, nije se gotovo uopće osjetila razlika u žestini, dinamici i ugođaju. Prvi puta sam slušao Tantru uživo, i sviđa mi se to što rade.
Vrijeme teških odluka
Tročlani žiri bio je sastavljen od Tomislava Kostanjevca ispred organizatora Imagine natjecanja u Hrvatskoj, Valentina Šmaguca, varaždinskog rokera i člana LiveSvirke.com tima, te sad već pomalo legendarnog Hrvoja Horvatića Haxa. Sva trojica imaju poprilično sviračkog i bendovskog iskustva, i osobno smatram da ni trena ne bi trebali dvojiti o njihovoj kompetentnosti u ulozi žirija, no da su imali težak zadatak u subotu donijeti odluku tko prolazi dalje u Zagreb – imali su! Ne bih im bio u koži. Čak su se neki bojali možebitne pristranosti žirija (npr. Hax je dosta vezan uz John Doe i dobro ih poznaje), no prisluškivao sam dok su pokušavali odlučiti što i kako dalje. Lomili su se. Osvrtali na detalje. I pokušavali izgraditi kompletnu sliku. Uf. Na koncu su John Doe i Tantra završili na pripetavanju i uz ponešto rastezanja, donesena je odluka da Tantra ide u Zagreb.
Ne bojim se za budućnost lokalne scene
Strašno sam se razveselio u subotu. Milina je slušati te neke nove klince kako rasturaju. Baš sam komentirao s Haxom i Šmagucom u pauzama, za vrijeme izmjena izvođača na stejđu, koliko je danas klincima (a i svima) lakše naučiti svirati uz Youtube i Internet… Mi smo to radili s pločama i kazetama… No, sve to značajno otežava klincima da se izbore za svoje mjesto na sceni, pa čak i na ovakvom jednom festivalu poput Imagine – jer, toliko ih ima dobrih s potencijalom, da će stvarno u nekim trenucima nijanse odlučivati o tome tko će učiniti više i bolje. Ne igraju ulogu uvijek ni sviračke sposobnosti. Tu je svakako važan moment i pojava na stejđu, komunikacija, ali i taj nesretni online marketing, bez kojeg je danas sve teže iskočiti iz gomile (znam da se neki neće složiti sa mnom, ali tak je). Ma, bitno je da se ljudi trude, da daju sve od sebe, i da sviraju. I, važno je da ne propuštaju prilike poput sudjelovanja na natjecanjima poput Imagine festivala – time se stječe neprocjenjivo iskustvo.
Vidimo se uskoro u Zagrebu, kad će se Tantra pridružiti ostalim nacionalnim finalistima i boriti se za prolazak dalje na globalnu razinu. A svim ostalim bendovima poručujem: bili ste odlični. Nastavite tako i pridružite se već slijedeće godine. No, nemojte čekati Imagine. Svirajte. Samo svirajte i svirajte puno!
Izvor: LiveSvirke.com
