Mlada Japanka Mariko Takemoto, iz grada Nagoya, koja je bila na proputovanju kroz Hrvatsku, još je jedna žrtva neprofesionlanosti vozača Croatia busa.
Naime, kako nam je ispričala, u Hrvatsku je ponovno došla za putovanja po Europi jer je oduševljena ljepotama zemlje.
Pomno je isplanirala putovanje koristeći sve informacije i većinu smještaja i prijevoza – barem onaj dio koji je bio moguć – ukalkulirala u troškove i kupila unaprijed.
Tako je kupila i povratnu kartu Zagreb – Plitvička jezera – Zagreb te se s njom namjeravala vratiti s obale u metropolu.
– Prije no što sam se ukrcala u autobus i predala prtljagu pokazala sam kondukteru kartu i pitala ga mogu li s njom, obzirom da sam vidjela da je isto ime prijevoznika na karti kao i natpis na autobusu, putovati do Zagreba.
Odgovorio mi je da je karta u redu. Vožnja je protekla u redu sve do Karlovca kada su došli i ponovno zatražili kartu.
Tada su mi rekli da moja karta nije važeća te da moram kupiti novu. Bila sam neugodno iznenađena jer je vožnja već trajala neko vrijeme.
Tražila sam da mi objasne zašto karta ne vrijedi kada su i vrijeme i datum polaska i prijevoznik na njoj točno navedeni – objašnjava Mariko za Večernji list.
Kako je izgledala rasprava Japanke koja se sjajno služil engleskim i konduktera koji je očito imao problema u komunikaciji i neprestano ponavljao “pej tiket, pej tiket”, teško je i zamisliti.
No, kako god bilo, on je ustrajao da Mariko plati novu kartu od Plitvica do Zagreba, u gotovini, a ona na tome da kartu ima.
No, kondukter se demonstrativno okrenuo, vrati do kolege koji je vozio tu dionicu puta i rekao mu zaustavi autobus.
Otvorio je bunker i izvadio Japankine stvari te ju ostavio na ugibalištu negdje na cesti.
– Nisam imala drugog rješenja doli čekati bilo koji idući autobus, no svi koji su prolazili nisu se i zaustavljali. Naime to nije bila autobusna stanica već ugibalište gdje se autobusi ne zaustavljaju za ukrcaj putnika.
Kada je konačno stao jedan od autobusa, pristali su me ukrcati, no morala sam kupiti kartu jer to nije bio prijevoznik za čiji autobus sam kupila kartu – kaže Mariko.
Njezina je drama s prijevoznikom za kojeg se odlučila jer je u nazivu nosio ime “Croatia”, pa je mislila kako je riječ o nacionalnom prijevozniku, trajala cijeli dan.
Zagrebački prijatelji koji su je čekali na kolodvoru u metropoli su se zabrinuli jer nije bila u autobusu u koji se ukrcala u Splitu i za koji im je javila da njima dolazi, a kada su je zvali nije im znala ni objasniti gdje se nalazi kako bi došli po nju.
Došla je tek kasno navečer i morala mijenjati avionske karte za nastavak putovanja. – Koštalo me nešto više, čak sam i prtljagu platila dva puta, no sve se dobro završilo.
Jako volim Hrvatsku i voljela bih kada bi putovanje autobusima bilo bolje organizirano. No, svejedno ću doći ponovno, kaže Mariko koja je proputovala gotovo cijeli svijet, cijelu Aziju, sjever Afrike, Bliski Istok, Europu, sjevernu Ameriku… Nakon Hrvatske je otišla u Francusku, odakle nam se javila.
Rat među prijevoznicima
Da je situacija u autobusnom prijevozu često neorganizirana, kaže i predsjednik Sindikata vozača Miljenko Gočin.
Ističe da bi se karte trebale pregledavati prije ulaska u autobus, no to se često ne radi zbog rata među prijevoznicima kojima je najvažnije putnike što prije ukrcati i krenuti.
– Vozaču se kasnije broji koliko je putnika vozio, nerijetko o tome ovisi i njegov dohodak – kaže Gočin. Objašnjava da prijevoznici ratuju tako da se smanjuju cijene prijevoza, a takva situacija postala je svakodnevica posebno od trenutka kada je tvrtka Panorama bus kupila imovinu stečajnog dužnika Croatia bus d.d.
– Svaki prijevoznik ima pravila kako doći do putnika više.
Putnik traži jeftiniji prijevoz, a vozač je taj koji treba zadovoljiti obje strane, što nije moguće – kaže Gočin. Iako smo komentar pokušali dobiti od direktora Croatia busa Marka Zelenike, on nam se ni jučer nije javljao na telefonske pozive.
