Elektropokretači su relativno jednostavni uređaji, ali se njihovi dijelovi radom troše
Kada okrenete ključ ili kod modernijih automobila pritisnete
dugme za pokretanje motora ono što ‘oživi’ motor vašeg
automobila zove se elektropokretač, ‘anlaser’ ili starter. Riječ
je o malom, ali snažnom elektromotoru koji crpi energiju iz
akumulatora i čija je jedina svrha da zavrti motor dok se on ne
upali.
Na samim počecima ere automobila za to je služila kurbla i smatra
se da je upravo izum elektropokretača (raz)riješio tadašnju bitku
između električnih automobila i automobila na fosilna goriva u
korist potonjih oslobodivši ih njihove tada najveće mane –
mukotrpnog i napornog kurblanja koje je lako moglo uzrokovati
ozljedu.
Kako se isto ne bi dogodilo elektropokretaču, osim elektromotora
koji osigurava snagu za pokretanje i dodatnog reduktora u obliku
planetarnog zupčanika koji mu povećava snagu, on u sebi ima tzv.
automat. Ovaj sklop mu istovremeno šalje struju, ali ga i preko
elektromagnetske sklopke i vilice fizički putem pokretnog
zupčanika spaja sa zamašnjakom i tako okreće radilicu i u
konačnici čitav motor.Jednom kada motor proradi, ključno je odmah
odvojiti starter od motora što se događa isključivanjem automata
zbog čega se pokretni zupčanik automatski odvaja od zamašnjaka.
Naime, kad proradi, motor se vrti 15 do 20 puta brže od nominalne
brzine elektropokretača i svako duže ostajanje elektropokretača u
kontaktu s motorom, makar i na nekoliko sekundi, može dovesti do
oštećenja pa i njegovog pregaranja. Danas se za to brine
automatika odnosno jednosmjerno kvačilo, ali nekada, kada su se
automobili palili izravno preko ključa u kontakt bravi, vlasnik
je sam mogao na ovaj način oštetiti ili uništiti elektropokretač,
piše portal jutarnji.hr/autoklub.
– Elektropokretač uvijek treba koristiti kratkotrajno, a ne
verglati bjesomučno, kaže Damir
Alimanović iz specijalizirane tvrtke za
elektrouređaje, te dodaje: Za elektropokretač nije problem 10
puta uzastopce kratkotrajno pokušati pokrenuti motor. Problem je
ako ga duže vremena, primjerice više od 10 sekundi, držite
uključenim. Naime, zbog velikih otpora koje mu pruža motor i
snage koju osigurava elektropokretač se prilikom dužeg
konstantnog rada snažno grije i to ga može oštetiti. Mnogi
moderni automobili zbog toga imaju ograničenje na broj pokušaja
paljenja motora nakon čega sustav blokira paljenje na 15-ak
minuta kako bi se elektropokretač ohladio.
Na elektropokretaču se s vremenom mogu potrošiti četkice
kolektora, zupčanik i automat, a popravak iznosi oko 250
kuna koliko košta zamjena četkica s podmazivanjem ili
promjenom kakve čahure, ležajića i slično. Ako se mijenja
zupčanik treba računati na dodatnih stotinjak kuna te isto toliko
za automat. Kompletna reparacija pak, stoji nešto više od 500
kuna, dok se cijene originalnih elektropokretača najčešće kreću
od 100 eura na više. Elektropokretači za start/stop
sustav su ipak skuplji i njihova cijena najčešće kreće
od 1000 kuna na dalje zato što su pojačani, odnosno
konstruirani za znatno češća paljenja.