Nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo dogodila se 18. studenog 2014. Prema riječim M.B., maloljetnik je vozio bicikl suprotnim, lijevim trakom ceste i još je ktome vozio na upravljaču bicikla i drugu osobu što je dovelo do nesreće.
Općinski sud u Varaždinu jučer je javno objavio
nepravomoćnu presudu, donijetu krajem siječnja, kojom se
S.T. i L.T. iz Trnovca
Bartolovečkog nalaže da oštećenoj M.B. iz
Varaždina isplate naknadu za štetu koja je na automobilu nastala
nakon prometne nesreće koju je u Trnovcu skrivio njihov
maloljetni sin.
Nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo dogodila se 18.
studenog 2014. Prema riječim M.B., maloljetnik je vozio bicikl
suprotnim, lijevim trakom ceste i još je ktome vozio na
upravljaču bicikla i drugu osobu što je dovelo do nesreće.
Optuženi, roditelji maloljetnika, pred sudom nisu nijekali da se
nesreća dogodila, no usprotivili su se visini novčanog
potraživanja M.B., kao i tvrdnji da je za nesreću kriv izričito
njihov sin.
Pred sudom su u više svjedočenja iznesena viđenja nesreće iz
pozicije vozačice M.B. i maloljetnika koji je sudjelovao u
nesreći, kao i njegovih prijatelja koji su se također u vrijeme
nesreće nalazili na spornom dijelu ceste.
Prometni vještak analizirao je situaciju te je donio zaključak
prema kojem je za nesreću odgovoran maloljetnik, no svojim je
postupcima, kako je istaknuo vještak, nesreći pridonijela i
vozačica.
Nesreća se dogodila u desnom zavoju, gledano iz smjera vozačice,
a iz suprotnog smjera dolazila su joj tri biciklista. Oni su
vozili jedan pokraj drugog, a ona ih je spazila na udaljenosti od
80 metara. Prvo je trubila, a potom je, na udaljenosti od 50
metara, počela kočiti. Dva biciklista skrenula su u svoju desnu
stranu, dok je maloljetnik, čiji su roditelji optuženi u ovom
slučaju, skrenuo lijevo i na taj način stvorio situaciju u kojoj
je M.B. bilo otežano donošenje ispravne odluke te je nakraju
rezultiralo sudarom automobila i bicikla. Vještak je zaključio
kako je maloljetnik nesreći pridonio 80 posto, dok je 20 posto
odgovornost vozačice koja na 80 metara nije počela kočiti.
Svjedočnje maloljetnika nije se poklapalo s takvim viđenjem
stvari, no nakon što je vještak rekonstruirao situaciju prema
njihovim riječima, ispostavilo se da je ona neodrživa te je sud
prihvatio rješenje prometnog vještaka.
Stranke u sporu nisu se složile niti o visini novčanog
potraživanja za štetu nastalu na automobilu. M.B. tražila je
20.126,58 kuna, koliko je i platila popravak automobila. Vještak
je procijenio kako je zahtjev M.B. opravdan i nije se složio s
optuženima kako neke dijelove automobila nije bilo potrebno
mijenjati, a kako su također mogli biti korišteni zamjenski
dijelovi, koji su jeftiniji.
Sud je prihvatio zaključak vještaka te je donio presudu kojom
S.T. i L.T. moraju M.B. platiti 16.101,26 kuna, 20 posto iznosa
manje od utrošenog za popravak jer je u tom dijelu pridonijela
nesreći, te još 8.834,92 kuna za troškove parničnog postupka.
Stranke u sporu mogu se žalit u roku od 15 dana.