Pred istražiteljima i pravosuđem teška je bitka za dokazivanje i progon Smiljane Srnec koju terete da je ubila sestru i tijelo stavila u zamrzivač.
Palovcu, međimurskom selu u kojem je u veljači u
zamrzivaču pronađeno tijelo 23-godišnje Jasmine Dominić, svi su
zašutjeli. Šuti cijela obitelj 45-godišnje Smiljane Srnec,
okrivljene da je u ljeto 2000. ubila sestru zadavši joj tvrdim
predmetom više snažnih udaraca po glavi.
Šuti i sama Smiljana – brani se šutnjom. I iskusni bivši
policijski inspektori smatraju da će biti teško prikupiti dokaze
da je ubila sestru.
Misaona rekonstrukcija
– Postoje velike teškoće kad imate ubojstvo u obitelji i
specifičan odnos prema tragovima kao što su mikrotragovi s
odjeće, otisci prstiju i tragovi krvi. Što znači otisak prsta?
Druga je stvar kad bi se, na primjer, u toj kući našao moj
otisak, a ja živim u Zagrebu i nikad nisam bio tamo. No, ako
nađete sestrin otisak, a svaki su dan bile zajedno i živjele u
toj kući, to ne znači ništa – kaže Branko
Lazarević, umirovljeni kriminalistički inspektor iz
Zagreba i bivši šef ekipe za očevide. Dodatna ‘otegotna
okolnost’ za istražitelje je to što se sestra brani šutnjom,
a obitelj ne želi svjedočiti.
– Sestra može reći da je ubojica otac koji to nikome nije htio
priznati. “On ju je ubil”, može reći ako progovori
– napominje Lazarević, koji smatra da je bilo propusta u
radu policije.
– Ne mogu se pravdati da im nitko nije rekao da je tijelo u
zamrzivaču. U kriminalistici postoji nešto što se zove misaona
rekonstrukcija. U šali znam reći da bih ja, da sam tamo radio,
čekao da odu na godišnji odmor i provalio u praznu kuću,
provjerio pod krevetom i vjerojatno zavirio u zamrzivač. Bojim se
da neće biti dokaza – ističe Lazarević. Bivši šef
krim-policije Željko Cvrtila kaže da je otpočetka govorio da će
biti problema oko materijalnih dokaza zbog protoka vremena i
propusta oko pretrage kuće.
Tko je imao motiv za zločin
– Koliko-toliko dobro je što policija ne počinje od nule. Tijelo
je dobro očuvano, za razliku od tijela koja su izložena
atmosferskim prilikama. No, povezati žrtvu s počiniteljem ključni
je problem. Tko je zadnji vidio žrtvu, s kim je bila u kontaktu,
tko je lažirao eventualne kontakte i ima li dokaza da je do tih
kontakata uopće dolazilo, tko je imao motiv da ih lažira, tko je
ima motiv počiniti ubojstvo? Materijalne je dokaze teško dobiti,
kao i personalne jer čitam da su svi iz obitelji iskoristili
blagodat nesvjedočenja – napominje Cvrtila. Velik je
problem, tvrdi, postojeći Zakon o kaznenom postupku.