Kakve veze ima tramvaj s kolumnom koja se bavi temama iz školstva? Polako. Idemo redom. Dakle, od početka 2015. godine petstotinjak ljudi iz prosvjete, iz struke, radi na Kurikularnoj reformi, reformi hrvatskog školstva koja bi trebala osigurati modernije i efikasnije obrazovanje budućih naraštaja, reformi koja bi omogućila da se djeca školuju za život, reformi koja bi potaknula mlade da nakon završetka školovanja ostanu u Hrvatskoj, a ne da bježe glavom bez obzira po bijelom svijetu, onom svijetu gdje će se cijeniti njihovo znanje i gdje će moći naći posao i od zarade živjeti.
> Varaždin pokazao da zna ‘izaći iz ormara’ kad je potrebno. No je li to dovoljno?
Što manje znaju, to više laju (citat: Grunf)
Kako ništa u našoj domovini nije cijepljeno protiv politike, tako se, naravno, politika (ali i neke samozvane ultramoralne udruge) pokušala umiješati u rad nečega o čemu ima poluinformacije, kvaziinformacije i dezinformacije, našli su se ljudi koji su poželjeli biti supervizori osobama koje dolaze iz prakse i pokušavaju promijeniti ono što su uvidjeli da je loše i svojim uplitanjem izazvali ostavku stručne radne skupine.
Istu tu stručnu radnu skupinu počela je svojatati bivša vlast, a sadašnja vlast ih je pokušavala obojati političkim bojama. Igre bez granica. Ulog u igrama su djeca. Ružno. Umjesto da se svi ujedine za dobrobit i bolju budućnost onoga što je najvrjednije – djece, gleda se osobni interes, osobni svjetonazori i osobne možebitne koristi, preko dječjih leđa.
Pobuna na brodu znanja
Ostavka stručne radne skupine bila je okidač domoljubnom dijelu naroda koji misli isključivo svojom glavom, a ne tuđim premisama, da napokon ustanu i krenu i oni u prosvjed (prosvjedi su inače rezervirani samo za određene skupine, baš one koje su sad bile najglasnije u svojem osuđivanju pokreta za znanje). Prosvjed je minoriziran tako da ga se nazvalo feštom.
Možda, ali je to bila napokon fešta demokracije.
Pobunili su se roditelji, učenici, prosvjetari (gle čuda, napokon su i prosvjetari, taj najpitomiji dio naroda koji dozvoljava da ga se nemilosrdno gazi, digao glas – prosvjetari su digli glas ZA reformu, a mirno su šutjeli kad im se nije vratilo ono čega su se čelnici sindikata dobrovoljno odrekli vjerujući obećanjima vlasti, a to su dijelovi plaće koje im je obećano vratiti kad će BDP rasti nekoliko kvartala zaredom, BDP raste, a obećanje je i dalje ludom radovanje iako potpisi na sporazumu stoje), pobunili su se misleći ljudi i intelektualci, pobunili su se oni koji vole Hrvatsku svim srcem i žele djeci osigurati bolju budućnost.
Tramvaj zvan čežnja
Vratimo se tramvaju. Za neupućene, ukratko, jedna je osoba, toliko nevažna da joj nije potrebno navoditi ime, komentirala prosvjedni skup u Zagrebu, gdje se na fotografiji snimljenoj iz zraka vidi prepun Trg bana Jelačića, kako je na prosvjedu bilo svega 2 – 3 tisuće ljudi, a ostali su mirno čekali tramvaj.
Tako je Hrvatska ušla u Guinnessovu knjigu rekorda s najvećim ikad brojem ljudi koji čekaju tramvaj.
Spamanje, ili, najglasnije laje ranjeni pas
Tramvaj se čekao i u brojnim drugim gradovima diljem Lijepe naše, dok su neistomišljenici bijesnili po društvenim mrežama i izvlačili iz konteksta izrečene ili napisane riječi i rečenice vezane uz Kurikularnu reformu. Prosvjednike su štambiljali imenima: komunjare, poturice, platforme, srbočetnici, mrzitelji Hrvata, Zokijevi mališani, bludnici, razvratnici, pedofili i tako dalje.
Spamali su dušebrižnici i branitelji morala po svim portalima, Facebook komentarima, copy/pasteali su jedan te isti tekst o jednom romanu iz lektire (za koju oni upućeni znaju da nisu baš sva djela obvezna) iz kojeg su izvučene ‘rečenice koje pobuđuju razvrat, pedofiliju…’, ali nisu naveli koja je zapravo poanta cijelog romana.
Sumnjam da su roman uopće i pročitali, a ako su i pročitali, debelo sam uvjerena da ga nisu razumjeli. No, bitno je da je netko negdje objavio rečenice izvučene iz konteksta i odmah se je pokrenula ćudoredna mašinerija i krenula u napad. Neki su išli toliko daleko da su optuživali pojedina djela iz lektire da će mladi, čitajući ih, postati ovisni o pornografiji. Što dalje reći, a ne zaplakati?
Za plakanje ili smijanje?
Čitajući neke komentare i izjave po internetskim portalima, nameće se vrlo jednostavno pitanje: U kojem mi stoljeću živimo? Jedna minorna i mislećem dijelu naroda nevažna udruga koja nema drugog posla osim laprdanja (laprdati – pričati bez veze; www.zargonaut.com) traži da se iz lektire izbace ‘…sva djela koja mlade navlače na teme seksualnosti i svih mogućih devijacija na tom području’.
Da, lektira je i meni sumnjiva. Čitanje ozbiljno može ugroziti nečiju glupost.
Osim toga, dokazano je da djeca isključivo putem lektire, koju inače obožavaju, dolaze do spoznaja da je čovjek seksualno biće, čitajući lektiru razvijaju sklonost prema pedofiliji, bludu i razvratnom ponašanju. Već desetljećima čitamo kako se bludnica Ana Karenjina bacila pod vlak. Ona je kriva za općedruštveni razvrat, prevare muževa i brojna samoubojstva. Garant.
Čitam pa se pitam, očima ne vjerujem
Našlo se tako na popisu za odstrel nekoliko književnih (zlo)djela, ali autorici ovih redaka je posebno s popisa upao u oko jedan od njezinih omiljenih romana, Parfem Patricka Süskinda. Taj roman se na popisu ‘nepoželjne’ lektire mogao naći samo ako ga je tamo stavio netko vrlo ograničenih sposobnosti percipiranja književnih djela.
To je roman koji je prodan u 15 milijuna primjeraka i preveden na 45 jezika. Roman je poslužio i kao predložak za film redatelju Tomu Tykweru, a film je dobio Europsku filmsku nagradu za izvrsnost. Parfem je, dakle, prihvatljiv većem dijelu zemaljske kugle, barem onom koje živi u sadašnjosti.
Budući da Udruga koja traži da se taj roman izbaci s popisa lektire ‘smatra da su djela tih književnika štetna za duševno, duhovno i intelektualno zdravlje učenika, kao i da su neprimjerena nastavi’ razmišljam da pozovem članove Udruge da mi napravi reviziju po kućnoj biblioteci, spali na lomači, u inkvizicijskom duhu, sve nepoćudne knjige, a mene uputi na duševno, duhovno i intelektualno liječenje.
Podajte caru carevo, a Bogu Božje!
Tu rečenicu je Isus rekao farizejima i herodovcima o građanskoj dužnosti plaćanja poreza državi. Možemo tu rečenicu parafrazirati i završiti time ovaj tekst: pustite struku da radi svoje, politika političarima, školstvo prosvjetarima, savjest svakome ponaosob. I zapamtimo: samo se margarin u sve miješa.
