Na 33 stupnja razlike se najbolje vide — stabla hlade grad, beton ga peče.
Dok se termometar u Varaždinu ovih dana penje do 33 stupnja Celzijeva, razlike između pojedinih dijelova grada postaju itekako opipljive. Kvartovi puni drveća i travnjaka lakše dišu, dok oni bez hlada podsjećaju na užarene plohe betona i asfalta. U isto vrijeme, dok na jednoj strani grada vjetrić šušti kroz grane uz Dravu, na drugoj strani klima uređaji bruje ne bi li rashladili pregrijane stanove.
Stručnjaci vrlo jasno potvrđuju: temperatura površine tla u urbanim sredinama može se razlikovati i do 5 do 10 stupnjeva, ovisno o količini zelenila. Jedno odraslo stablo, prema podacima američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), može sniziti temperaturu okolnog zraka i do 2-3 stupnja, a u hladu ispod krošnje može biti i čak 10 stupnjeva hladnije u odnosu na obližnji beton izložen suncu.
Sve su to podaci koje možda i znamo ili smo ih negdje već čuli, ali prečesto ih ne doživljavamo dovoljno ozbiljno. U vrijeme kad je znanstvenih podataka više nego ikada, nerijetko se čini da urbano planiranje donosi lošija rješenja od onih kakva su nekad postojala.
U gradu poput Varaždina, koji broji oko 45.000 stanovnika, razlike su jasno uočljive. Kvartovi poput Banfice ili okolice Drave imaju koristi od blizine rijeke, šume i starijih stabala. Zeleno diše i kvart poput Đureka, dok neka novije izgrađena naselja s malo ili nimalo zelenila često postaju “vruće točke” tijekom toplinskih valova.
Urbano planiranje nekad i danas
Varaždinska tvrtka Parkovi zadužena je za hortikulturno održavanje grada. No zelene površine planiraju se u drugim gradskim uredima. Suradnja, naravno, nije zabranjena, no čini se da je nekad utjecaj komunalne hortikulturne struke na urbano planiranje bio znatno izraženiji.
Primjer koji se često navodi onaj je vezan uz rad Martina Dvorskog. Dvorski je bio hortikulturni stručnjak koji je trideset godina proveo u Parkovima i smatra se smatra se zaslužnim za zeleni procvat Varaždina krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Dvorski je tako izravno utjecao na to da Ulica Zrinskih i Frankopana izgleda upravo onako kako to možemo svjedočiti ovih vrućih ljetnih dana. Upravo u takvim uvjetima možemo se uvjeriti u važnost zelenila, koje u Đureku ne samo da hladi prostor između stambenih zgrada, već i natkriljuje široku gradsku prometnicu, stvarajući hlad iznad vozila koja tuda prolaze.
Osim ozeljenjivanja Đureka, ovaj je stručnjak strateški održivo promišljao i druge kvartove kada su se gradili; primjerice stambena naselja u Masarykovoj, Slavenskoj, Boškovićevoj ulici… Usporedimo to sada s jednim novim naseljem, poput primjerice Grabanica. U ovome slučaju utrka za profitom, potpomognuta lošim odlukama lokalne politike i gradskih stručnih službi, doveli su do izgradnje stambenog naselja koje ne zadovoljava suvremene okolišne kriterije. Situacija se, naravno, može popraviti naknadnim ozelenjivanjem, ali mnoge godine su nepovratno izgubljene.
Gradski parkovi
Kada se tome dodaju i parkovne površine, Varaždin se zaista može pohvaliti značajnim površinama pod zelenilom. Osim središnjeg gradskog parka – Šetališta Vatroslava Jagića – ne treba zaboraviti ni važnost zelenog kompleksa oko Starog grada – Šetalište Josipa Jurja Strossmayera – iako to gradsko područje nije u tolikoj mjeri obogaćeno stablima.
Posljednji park u Varaždinu uređen je 2005. godine uz gradsko groblje i nosi naziv Park Ivana Pavla II. Dobar je to primjer kako velika zelena ploha nije pragmatično iskorištena za dodatne građevinske aktivnosti, već je – prema nacrtima krajobraznog arhitekta Ericha Werfta – oplemenjena i stavljena u funkciju održavanja gradske mikroklime.
Drveće je prirodni klima uređaj
Asfalt i beton apsorbiraju sunčevu energiju i sporo je otpuštaju, čime se stvara tzv. efekt urbanog toplinskog otoka. Suprotno tome, vegetacija isparava vodu (procesom transpiracije) i tako pasivno hladi okoliš.
Primjeri pokazuju da kuća u hladu nekoliko stabala troši i do 30% manje električne energije za hlađenje tijekom ljetnih mjeseci. U gradovima koji strateški planiraju sadnju stabala i urbane parkove, smanjuje se potreba za rashladnim uređajima, čime se štedi energija i smanjuje opterećenje na elektroenergetski sustav — posebno važno kad temperature premaše 30 stupnjeva, kao danas.
Zeleno planiranje nije luksuz, nego nužnost
U urbanističkom smislu, pametno planiranje zelenih površina ima dugoročne koristi: osim što hlade, stabla smanjuju buku, poboljšavaju kvalitetu zraka i doprinose psihološkoj dobrobiti stanovnika. Šetnja kroz park nije samo estetski doživljaj – to je konkretna zaštita od vrućine.
Zato se postavlja ključno pitanje: koliko zelenila planiramo u novim kvartovima? Jer svakim uklonjenim stablom ne gubimo samo komad prirode – gubimo prirodnu zaštitu od ekstremnih temperatura, veću potrošnju struje i manje ugodan životni prostor.
Varaždin ima potencijal da bude zeleni grad – Drava, šume i brojni parkovi to omogućuju. Ali samo ako se ta prednost prepozna i planira pametno. Na tom tragu su i nastali strateški dokumenti koji Varaždin u idućih deset godina vide još zelenijim nego što je to sada slučaj. Drveća, parkovi i šume – dakle, ozelenjivanje – tek su dio te strategije, ali, kao što se može vidjeti, itekako važan dio.
Jer razlika između 33 i 28 stupnjeva nije samo u brojkama – to je razlika između ugodnog dana i pregrijane svakodnevice.
// Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. //