U utorak, 23. veljače u 19 sati će čakovečka Matica hrvatske biti domaćin predstavljanja romana naslova ‘Bitka’ varaždinskog pisca Alena Sambolca. Malo je poznat međimurskoj književnoj publici pa smo odlučili da ga uoči ovoga događaja predstavimo književnoj publici med Murom i Dravom.
Tko je Alen Sambolec? Rođen je prije 41 godinu u Varaždinu gdje i danas živi. Diplomirao je na Katehetskom institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Danas radi kao katolički vjeroučitelj u Osnovnoj školi Podturen. Ponosan je vlasnik svojeg prvog romana.
Kada ste se počeli baviti pisanjem?
– Počeo sam pisati još kao školarac, no tijekom života zbog mnogih životnih obaveza zapustio sam taj svoj talent. Vratio sam mu se posljednjih godina i nadalje se namjeravam ozbiljno posvetiti pisanju.
Je li za Vas pisanje hobi, poziv ili posao?
– Ovo je teško pitanje budući da je za mene pisanje sve troje. Prije par godina, kao što sam već rekao, vratio sam se pisanju. Tada je to za mene doista bio hobi. Povremeno sam izdvajao nešto vremena kako bih se posvetio proučavanju teme Sigetske bitke, a zatim i pisanju o istoj. No taj je hobi definitivno prerastao u pravi ozbiljan i odgovoran posao koji mi je oduzimao mnogo vremena, baš kao što ga oduzima bilo koji posao kojega želite ozbiljno odraditi. Ujedno je pisanje i poziv jer ne može svatko pisati.
Je li roman “Bitka” Vaše prvo objavljeno djelo?
– Prva mi je objavljena priča “Dar” kojom sam osvojio nagradu na natječaju 7Plus Regionalnog tjednika. Za “Bitku” mogu reći da je moj prvi objavljeni roman.
Što Vas je motiviralo na to da napišete roman s tematikom Sigetske bitke?
– Motivirala me ista osoba koja me motivira za sve važne i ostale životne odluke, a to je moja žena Ivana. Razgovarali smo jednom o tome kako se Amerikanci diče svojim Alamom, Škoti svojim Braveheartom, Englezi izmišljenim Robinom Hoodom, a mi Hrvati svoje junake ne poznajemo. Ovdje moram napomenuti da su časni izuzetci udruge koje njeguju hrvatsku junačku baštinu poput Zrinske garde i sličnih. Kao učitelj znam da su mladima potrebni junaci za identifikaciju i izgradnju svojega života na pozitivnim vrijednostima.
Tijekom razgovora s žaljenjem sam konstatirao kako o mnogim našim junacima, npr. Nikoli Zrinskom, nitko nije napisao suvremeno djelo. Napominjem da nisam pri tome mislio na znanstvena djela koja su dostupna i razumljiva samo malom broju ljudi, već na književno-umjetnička djela dostupna široj publici. Ivana mi je odgovorila da ako već nitko nije, neka napišem ja. Da nije bilo toga razgovora, ne bih se prihvatio pisanja romana, stoga posvetu njoj na početku romana možete shvatiti doslovno.
Je li Vaš roman utemeljen isključivo na povijesnim izvorima ili je u većoj mjeri fikcija?
– Pretpostavljao sam da će ovo pitanje zanimati čitatelje, te sam odgovor napisao i u Pogovoru romana. U romanu ima podjednako povijesti i fikcije te ćete čitajući teško razlikovati što je povijesno, a što izmišljeno. Kada bih obrazlagao što su u romanu povijesne činjenice, a što je pripovjedno ruho, morao bih napisati knjigu veću od romana. Uistinu bih volio zainteresirati čitatelje još više za otkrivanje povijesne istine, stoga sam, iako to nije običaj u pisaca književno-umjetničkih djela, naveo literaturu kojom sam se koristio. Na kraju Pogovora potaknuo sam čitatelje da nastave sami istraživati.
Zašto ste se odlučili upravo za formu romana?
– Od početka pisanja shvatio sam da svoju interpretaciju bitke za Siget mogu prenijeti samo putem velikog proznog djela.
Što za Vas predstavlja ličnost Nikole Šubića Zrinskog u okviru hrvatske povijesti?
– U literaturi kojom sam se koristio otkrio sam da se Nikola Zrinski uvijek predstavljao bez prezimena Šubić. Tako sam i pisao o njemu u romanu. Nikola je bio čovjek koji nije odstupao od svojih stavova bez obzira na posljedice. Doista mi je teško odgovoriti u nekoliko rečenica. Odgovor na ovo pitanje i moj stav o Nikoli Zrinskom najbolje ćete dobiti čitajući roman.
Imate li u planu i dalje se u svojim djelima baviti povijesnom tematikom, osobito obitelji Zrinski?
– Istražujući lik i djelo Nikole Zrinskog otkrio sam da je bio osebujna osoba. Kako sam uvidio složenost događaja povezanih s bitkom za Siget, ubrzo sam odustao od pisanja romana o životu Nikole Zrinskog, iako sam mnoge fragmente iz njegovoga života opisao u prikladnim poveznicama sa događajima iz bitke.
Nikole Zrinski i bitka za Siget dvije su značajne i opsežne teme i ovako uobličen roman o bitci nije mi dozvolio dovoljno prostora da pišem o njenom najvećem junaku. Možda se jednoga dana i odlučim napisati roman o njemu, no ne bih želio svojatati Nikolu Zrinskog za sebe. Bilo bi dobro da se i drugi pisci prihvate “teme Zrinski.” Zaista bih volio jednoga dana pročitati nečiji roman o njemu.
Roman je dobio nekoliko pozitivnih kritika, kakve reakcije imate od čitatelja?
– Povratne informacije čitatelja su fenomenalne. Doista mi je užitak pisanjem doprijeti do ljudi. Otvoreno mogu reći da sam sretan što usrećujem ljude. Pišem zbog čitatelja i upravo ću zato i nastaviti pisati. Kada mi je jedna prijateljica rekla da se čitajući rasplakala, to mi je bila najveća moguća pohvala i motivacija za daljnje pisanje. Prvi čitatelji bili su ljudi koji me poznaju, a kako mi je to tek prvi roman, uz pohvale sam dobivao i komentare pune čuđenja.
Dvije kritičarke iznijele su pozitivan stav o mojem romanu, gospođa Žilić i gospođa Vujović čiju sam kritiku i uvrstio na kraj romana. Kritiku gospodina Peričića čakovečka će publika moći čuti na predstavljanju 23. veljače. Moram zahvaliti i Ministarstvu kulture RH koje je također prepoznalo vrijednost mojega romana te sam dobio potporu za njegovo pisanje.
Koliko su na Vas ustjecala brojna značajna umjetnička djela objavljena o Sigetskoj bitci, poput epova Vazetje Sigeta grada i Odijeljenje Sigetsko ili opere Nikola Šubić Zrinjski?
– Pročitao sam navedena djela. U operi mi je upečatljiv odnos Jelene Zrinski i Lovre Juranića. Kako ni u jednom izvoru nisam pronašao podatak da bi ikoji član iz obitelji Zrinski nazočio Sigetskoj bitci, Badalićev lik Jelene i romansu s Lovrom sam zadržao, obradio i produbio, ali sam Jeleni promijenio prezime. Ostavljam čitateljima da otkriju u koje.
Od umjetničkih djela najviše me se dojmila “Adrijanskoga mora sirena” Petra Zrinskog. Doista mi je žao što je tijekom povijesti u našem narodu gotovo pa zaboravljena. Kao svojevrsno oživljavanje toga dijela, koristio sam nekoliko likova i događaja. U pisanju mi je najviše pomogla biografija Matije Mesića “Život Nikole Zrinjskoga Sigetskoga junaka”.
Jeste li razmišljali o prijavi na natječaj Društva hrvatskih književnika za roman za djecu i mlade o Sigetskoj bitci?
– Upoznat sam sa natječajem, no nisam razmišljao o prijavi budući da moj roman nije pisan za djecu, a i preopsežan je za propozicije natječaja.
Što još imate reći za kraj razgovora?
– Pozivam sve čitatelje na predstavljanje romana “Bitka” 23. veljače u 19 sati u Domu Matice hrvatske, Park Rudolfa Kropeka 2 u Čakovcu. Budimo ponosni na ostavštinu Zrinskih, dičimo se Nikolom Zrinskim upravo onako kako se i drugi narodi diče svojim junacima. Hrvati ne trebaju izmišljati junake, imamo ih i previše, samo ih moramo otkriti. Pridružite mi se u otkrivanju već gotovo zaboravljene tajne kako čitajući “Bitku” tako i istražujući našu slavnu prošlost – rekao je za kraj.
Ima li ljepše i jasnije poruke i pozivnice? Zacijelo ne, a ono što intervju nije obuhvatio moći ćemo čuti, doživjeti…
