Mirela Horvat mlada je umjetnica koja se, između ostalog, bavi izradom nakita, no ono što nju razlikuje od mnogih kreativaca, koji svoju energiju sabijaju u izradu ukrasnih predmeta, leži u njezinom obrazovanju. Mirela je, naime, magistra povijesti umjetnosti i povijesti, a to stručno znanje ona primijenjuje na izradu nakita. I, ako je suditi prema nakitu koji nam je pokazala, spoj dizajnerskog znanja i znanja iz polja povijesti umjetnosti funkcionira i više nego odlično.
– Srednju školu završila sam Varaždinu, smjer dizajn, a potom sam upisala studij povijesti umjetnosti i povijesti u Rijeci – kazala nam je na početku Mirela.
Kako ni jednu od svoje dvije strasti ne bi zanemarila, odlučila je spojiti znanja stečena kroz studij povijesti umjetnosti i dizajn, a to je rezultiralo hobijem kojim se bavi u zadnje dvije godine.
– Nakit koji sad proizvodim direktna je materijalizacija moje ljubavi prema povijesti umjetnosti i prema dizajnu. Inspiraciju pronalazim u umjetničkim stilovima poput Art Deco-a, konstruktivizma, geometrijske apstrakcije, Bauhausa i sličnih stilova – objasnila je Mirela Horvat.
Uz to, bavi se i slikarstvom te modnim dizajnom.
– Nažalost u zadnje sam vrijeme zanemarila modni dizajn, no on je moja velika ljubav i, prije ili kasnije, ponovo ću se vratiti toj djelatnosti – dodala je Mirela.
Osim na polju primijenjene umjetnosti, Mirela je aktivna i na drugim područjima koje ulaze u spektar njezina znanja – znanosti i obrazovanju.
– Razdoblje starije od dvije godine ne odnosi se na nakit jer sam tad radila u školi pa sam se bavila nekim drugim stvarima. U tom periodu sam se više bavila istraživačkim znanstvenim radom tako da je u tom periodu napisan i objavljen znanstveni rad koji se bavi problematikom napuštenih industrijskih objekata i promišljanjima o revitalizaciji i prenamjeni takvih objekata. Ali zapravo je to na neki način povezivanje mojeg interesa prema industrijskoj baštini i nakitu koji nastaje iz industrijski proizvedenih predmeta – ukazala je Mirela u kojim sve smjerovima lete silnice njenog interesa.
Uz navedena istraživanja proučavala je i crkvu Svetog Mihaela u Sračincu i taj rad tek treba ugledati svjetlo dana, a izradila je i deplijan Strojarske i prometne škole Varaždin.
Ideja koja je u temelju stvaranja samog nakita jest prenamjena postojećih predmeta.
– Naoko neestetske, industrijski proizvedene elemente čija je namjena prvotno isključivo funkcionalna, spajam i pretvaram u estetske predmete i dajem im potpuno novu funkciju, stavljam ih u novi kontekst i omogućujem da oni zasjaju u novom svjetlu, da se otkriju u potpuno novim perspektivama – dodala je Mirela.
No, dio proizvodnog procesa koji posebno začuđuje, a što krajnji proizvod ne otkriva, jest začetak materijalizacije ideje nakita.
– Malo je smiješno, no većinu ideja dobijem kad legnem u krevet. A kako se ideje pojavljuju, tako ja skačem van iz kreveta da ih, dok su još ‘vruće’, prebacim kao skice na papir – odala nam je malu tajnu vlastitog stvaralačkog procesa Mirela.
Krajnji cilj je metamorfoza oblika, pretvorba objekta iz jednog stanja u drugo.
– Stvari u svojem novom obliku i životu zadovoljavaju kriterije dizajna i primjenjene umjetnosti kao što su forma, funkcija, estetika, komunikološka uloga i kategorija vremena – rekla nam je Mirela.
Odnosno, takav nakit komunicira s konzumentom i odražava vrijeme u kojem je nastao preko suvremenih materijala iz svakodnevne upotrebe poput nehrđajućih metala (aluminij, inox), gume, žice, ali i tradicionalnih materijala kao što je drvo.
– Čistoća, jasnoća i izravnost komunikacije između nakita i nositelja takvog nakita dodatno je naglašena jednostavnošću i čistoćom geometrijskih formi i izražajnih boja od kojih su nerijetko prisutne čiste primarne boje poput crvene, žute, plave, ali i njihovih mješavina te neboja crne i bijele – pojasnila je Mirela svoju viziju nakita, možda bolje rečeno, umjetničkog djela.
Upravo u tim karakteristikama Mirela vidi specifičnost svojih proizvoda.
– Kad se sve sažme, moj temeljni moto je ‘manje je više’.
