1.3.1926. U Varaždinu se rodio, u Aninoj ulici, Miljenko Stančić, slikar. Otac Valent, željeznički činovnik bio je rodom iz Jerovca, majka Marija iz Ivanca. U rodnom gradu Miljenko Stančić završio je pučku školu i realnu gimnaziju gdje mu je profesor crtanja bio akademski slikar Ladislav Kralj-Međimurec. Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao je 1949.godine. Prvi puta izlagao je na godišnjoj izložbi slikara i kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja 1949.godine, sudjelovao je na oko 400 kolektivnih i imao tridesetak samostalnih izložbi. Izlagao je u Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Belgiji, Japanu i drugim zemljama. Od 1961. pa do smrti 1977.godine Miljenko Stančić profesor je na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Veliki dio slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj umjetnosti.
1.3.1878. Konstituirano je i počelo djelovati društvo za tjelovježbu ‘Varaždinski sokol’. Za predsjednika društva izabran je Slavoljub plemeniti Pump, sudski vijećnik, a u radu je sudjelovalo 45 izvršujućih i 25 podupirućih članova. Sokolaši su prvih godina vježbali na gombalištu u Graberju.
1.3.1716. Prvi puta se spominje novosagrađena kapelica svetog Roka na kraju Zagrebačke ulice u Varaždinu. Spomenuta je u izvješću zagrebačkog kanonika Singespielera. Kapelicu su dali sagraditi Varaždinci u znak zahvale svetom Roku kojemu su se molili da ih zaštiti od kuge koja je harala 1712.godine.
1. i 2.3.1909. Nakon odluke gradskog poglavarstva da poveća poreze na točenje vina, rakije i piva, varaždinski su gostioničari proglasili štrajk. Sve gostionice u gradu bile su zatvorene pa je to prisililo poglavarstvo da odustane od povećanja poreza. Tako je štrajk gostioničara u Varaždinu bio kratak i uspješan.
