Ako se u Varaždinskim vijestima išta čitalo, onda je to bio upravo ‘Klopotec’!
Ustvrdio je to na današnjoj komemoraciji održanoj u povodu smrti jednog od doajena varaždinskog novinarstva, Ivana Vrbanića, njegov dugogodišnji suradnik te nekadašnji glavni urednik i direktor spomenutog tjednika, sada ‘starog’ već punih 70 godina, Ernest Fišer.
Brojne kolegice i kolege u klubu Europa media došli su odati posljednju počast popularnom Vrbi, koji je preminuo 8. studenoga u varaždinskoj bolnici i koji je danas u poslijepodnevnim satima pokopan na varaždinskome groblju.
– Satiričnu rubriku ‘Klopotec’ Vrba je pisao tijekom 17 godina, napisavši pritom oko 880 tjednih kolumni! On je bio iznimno duhovit čovjek, ironičan, sarkastičan i ciničan, ali je u, u toj formi satirične kolumne, bio zapravo jedini novinarski korektiv. I to je radio nepristrano, neovisno o trenutnoj vlasti – ustvrdio je Fišer.
Slično su o Vrbaniću svjedočili i drugi njegovi kolege, suradnici i prijatelji, poput Krunoslava Kruljca, Nevenke Suhić, Martina Lukavečkog, Drage Labaša, Rudolfa Matokovića i Jasne Jakovljević.
– Da, Vrba je bio takav, ironičan, sarkastičan i ciničan, ali baš uvijek s pozitivnim predznakom! Nedavno, kada sam ga posjetio u bolnici, tijekom razgovora upitao sam ga sjeća li se ’59. godine, kada je u kazalištu bio veliki maskenbal, a on je osvojio glavnu nagradu obučen u – prosjaka. ‘Naravno da se sjećam’, odgovorio mi je, ‘vidiš da sam već onda znao što će se dogoditi s varaždinskim novinarstvom’. To je taj njegov poznati sarkazam. Mislio je pritom Vrba na postepena gašenja svih mogućih varaždinskih dopisništava nacionalnih medija kojima svjedočimo – ispričao je Kruljac u svome prisjećanju na Ivana Vrbanića.
Voditelj komemoracije Zlatko Mehun podsjetio je na Vrbanićev životni i novinarski put. Iako je završio Tekstilnu školu, sve ga je vodilo novinarstvu, koji je bio i ostao njegov središnji poziv, usprkos brojnim drugim interesima i aktivnostima.
Ivan Vrbanić rođen je u Varaždinu 12. studenoga 1934. godine, u tadašnjem Varteksovom naselju. Prvi njegov praktični susret s novinarstvom zbio se 1956. godine, kada je napisao svoj prvi članak za Varaždinske vijesti, istaknuo je Mehun. Potom je nastavio s radom u Radio Varteksu i Varteksovoj kronici, a od 1973. postaje vršitelj dužnosti direktora i glavni urednik Radio Varaždina.
– ‘Punih osam godina svakih šest mjeseci su mi produljivali ugovor, dakle čak 16 puta’, ispričao mi je Vrba jedan detalj iz toga razdoblja. Na toj je funkciji bio do 1984. godine, kada je na vlastiti zahtjev, iz zdravstvenih razloga, zatražio da ga se razriješi te odgovornosti te se tada posvetio samo novinarskom dijelu posla. Godine 1993. otišao je u penziju, ali u mirovinu nije nikada – rekao je Zlatko Mehun, dodavši da je Vrbanić nastavio i dalje raditi kao vanjski suradnik Varaždinskih vijesti.
U toj bogatoj novinarskoj karijeri popularna rubrika ‘Klopotec’ svakako ga je naposljetku poprilično obilježila, a njezina iznimna vrijednost je bila i u tome što je istovremeno čuvala i afirmirala varaždinski kajkavski govor, rečeno je na komemoraciji.
Ivan Vrbanić članom Hrvatskog novinarskog društva postao je 1968. godine te je u više navrata biran za tajnika Aktiva novinara Hrvatskog zagorja i Međimurja.
No imao je i druge interese. Tako je on jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Fotokluba ‘Sloboda-Vis’, organizator foto–izložbi i dobitnik brojnih nagrada. Bio je i dugi niz godina aktivan u Kulturno-umjetničkom društvu ‘Vilko Jurec’, kasnije KUD-u ‘Varteks’.
Ivan Vrbanić za svoj dugogodišnji novinarski rad i doprinos varaždinskom i hrvatskom novinarstvu dobio je i priznanje Grada Varaždina te nagradu za životno djelo Varaždinske županije. A vjerojatno najvrednije priznanje koje je primio je nagrada ‘Faust Vrančić’, koju dodjeljuje Hrvatska zajednica tehničke kulture.
I na kraju, pročitajte Klopotecovu kolumnu iz Varaždinskih vijesti od 8. studenoga 1995. godine, izašlu točno 20 godina prije Vrbinog odlaska. Sudeći prema naslovu, u tih 20 godina u Varaždinu se nije mnogo toga promijenilo…
