– I opet se budim u suzama, jer odlazim upoznati novu asistenticu u nastavi dodijeljenu mom sinu. Opet poštujemo zakon, koji nije na strani djeteta… Jer zašto mijenjati osobu s kojom dijete savršeno funkcionira? Zakon nalaže? A gdje je tu interes djeteta? Djeteta koje ne podnosi promjene.
Tako je glasila poruka Barbare Rameše, majke djeteta s jednim oblikom autizma, Aspergerovim sindromom, koju je javno odaslala početkom listopada. Njezin sin Antonio krenuo je ove jeseni u drugi razred Druge gimnazije Varaždin, rujan ‘odradio’ s dosadašnjom asistenticom, nakon čega je, u sklopu novog županijskoga projekta ‘Veliki za male’, došlo do promjene.
S postojećom asistenticom odlično funkcionirao
Napomenula je majka da zaista nema ništa osobno protiv nove asistentice, ali kako smatra da je upravo djetetu kao što je njezino, učeniku kojeg prate poteškoće u komunikaciji i socijalnom kontaktu, bilo nužno zadržati postojeću asistenticu, s kojom je, svjedoči, odlično funkcionirao.
Upitali smo za mišljenje u vezi ovakvih situacija nadležne u Varaždinskoj županiji, koja je, uz pomoć Agencije za razvoj, putem natječaja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, osigurala sredstva iz Europskog socijalnog fonda u visini od oko 2,3 milijuna te još oko 200 tisuća kuna iz županijskoga proračuna. No, iako je Županija osigurala sredstva, natječaje za zapošljavanje pomoćnika u nastavi raspisivale su svaka škola zasebno.
– Uz minimalne uvjete projekta koje su morali poštivati, a to su završena srednja stručna sprema i potvrda o nekažnjavanju, školama je bilo i sugerirano da se prednost pri zapošljavanju da prošlogodišnjim pomoćnicima, iz dva razloga: kako bi se što većem broju učenika osigurao nastavak rada s prošlogodišnjim pomoćnikom te kako bi pomoćnici mogli ući u nastavu što prije, obzirom da ti pomoćnici ne trebaju ponavljati edukaciju koja je preduvjet ulaska u nastavu – odgovorili su iz Varaždinske županije na naš upit upućen Miroslavu Huđeku, pročelniku Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport, Martini Klopotan Tuk, koja je voditeljica projekta ispred AZRA-e, i zamjeniku župana Alenu Kišiću.
Škola zadržala dvoje od troje dosadašnjih asistenata
Ravnateljica Druge gimnazije Varaždin Zdravka Grđan u svom odgovoru na naš upit navela je kako tu školu polazi troje učenika s poteškoćama u razvoju kojima je potrebna pomoć. Dvoje od njih troje nastavili su rad sa svojim dosadašnjim pomoćnicima.
– Za radno mjesto pomoćnika u nastavi, odnosno stručno komunikacijskog posrednika učeniku s teškoćama u razvoju, pravodobno su stigle 63 prijave. Prijavu su podnijela i tri kandidata koji su bili pomoćnici u nastavi prošle školske godine. Budući da su dva kandidata bili pomoćnici u nastavi učenicima koji su nepokretni i kreću se uz pomoć invalidskih kolica, pa je prilagodba novog pomoćnika puno teža, oni su primljeni u radni odnos i ove školske godine – stoji u odgovoru ravnateljice.
Antonijeva majka ne slaže se s takvim rezoniranjem.
– Obrazloženje da je upravo mojem sinu dodijeljen novi pomoćnik u nastavi iz razloga što nije u kolicima jednostavno nema smisla. Naravno da upravo mom sinu, s obzirom na njegovu dijagnozu, nije trebalo mijenjati asistenta. On, kao dijete u autističnom spektru, iznimno je osjetljiv na svaku promjenu, odnosno rutina mu je neophodna i teško podnosi svaku promjenu, pogotovo u socijalnom aspektu – kaže majka.
Funkcioniranje ovisi o dobrom poznavanju potreba osobe
Za mišljenje smo upitali i Zlatka Bukvića, edukatora rehabilitatora zaposlenog u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Tomislav Špoljar’, koji se u svojoj edukaciji i praksi u velikoj mjeri posvetio radu s djecom sličnih teškoća u razvoju.
On smatra da obilježja poremećaja autističnog spektra i njihova izraženost u funkcioniranju osoba zavise o oblicima podrške i dobrom poznavanju trenutnih potreba osobe kojoj se ta podrška pruža, a ne u tolikoj mjeri o samom pružatelju podrške.
– Kod djece niže kronološke dobi svakako bih preporučio kontinuitet, a kasnije uz učinjenu procjenu sposobnosti postupno uvodio vršnjake i različite odrasle osobe, što je poželjno za interakciju, komunikaciju i socijalizacijske vještine, pod uvjetom da su posebno educirane i supervizirane za pružanje podrške djeci, odnosno osobama s autizmom – smatra Bukvić.
Osjetljiv dio priče – nova asistentica osoba je s invaliditetom
Posebno osjetljiv dio priče je što je nova Antonijeva asistentica – osoba s invaliditetom. To, prema navodima majke, stvara dodatne prepreke u komunikaciji između njega i nove pomoćnice.
– Nije mi namjera omalovažavati novu asistenticu, no problem je kad djetetu s Aspergerovim sindromom pomaže osoba oštećena sluha i, posljedično, smanjeno razumljiva govora. A njemu su potrebne čiste i jasne instrukcije. Ona se svakako trudi, ali to nije dovoljno – rekla nam je majka.
Ravnateljica Druge gimnazije se, kako nas je izvijestila, prilikom zapošljavanja novog pomoćnika rukovodila Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
– Tim je zakonom utvrđeno da su pravne osobe s javnim ovlastima prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dužne dati prednost pod jednakim uvjetima. Sukladno tome, kandidat s tjelesnim oštećenjem, koji zadovoljava uvjete natječaja, ima prednost pri zapošljavanju. Spomenuti učenik nema motoričkih poteškoća i pomoćnik mu je potreban kao posrednik u komunikaciji s nastavnicima i kao pomoć u prostornoj orijentaciji. Školskom odboru sam naglasila da dosadašnjeg pomoćnika, koji je s učenikom radio prošle školske godine, kao i od početka ove školske godine, radi poštivanja zakonskih odredbi i ispunjavanja svih ostalih kriterija i kompetencija druge kandidatkinje, ne možemo primiti u radni odnos. Školski je odbor dao prethodnu suglasnost na zasnivanje radnog odnosa – pojasnila je ravnateljica Zdravka Grđan.
Djeca s motoričkim teškoćama manje ovisna o kompetencijama asistenta
No Zlatko Bukvić smatra da ipak ‘nije preporučljivo za posrednika i poticanje interakcije s okolinom angažirati osobu koja također ima komunikacijskih teškoća, s obzirom da su komunikacijske sposobnosti i vještine osoba s autizmom različite u odnosu na standardnu populaciju’.
– Pomoćnik djetetu s autizmom ili kojim drugim poremećajem autističnog spektra mora, između ostalog, prepoznati trenutak u kojem će potaknuti na verbalni odgovor, primjerenu reakciju, spriječiti ili umanjiti nepoželjno ponašanje… Nije mu posao izrađivati materijale, pisati zadaću. Što se tiče djece s motoričkim teškoćama, njima treba fizička pomoć te nisu u tolikom opsegu ovisna o kompetencijama pomoćnika – jasan je Bukvić, uz napomenu da zapošljavanje osobe s invaliditetom mora biti ravnopravno, ali u slučaju da ona posao može obavljati, uz razumnu prilagodbu, unutar potrebnih kompetencija jednako kvalitetno kao i osoba bez invaliditeta.
U međuvremenu Antonio Rameša je, prema riječima majke, popustio u školi.
– Već sam rastrgana instrukcijama, pokušavam svašta, ali ne ide. Osjećam se kao da je u sustavu sve bitnije od samog učenika kojemu je potrebna pomoć – gotovo rezignirano zaključuje Barbara Rameša.
U nastavku pogledajte iznimno ilustrativan prilog o Antoniju i njegovom školovanju, koji je tijekom prošle nastavne godine snimila VTV Televizija.
