Gotovo svaka žena se u trudnoći, naročito kada je u pitanju prva trudnoća, susreće s brojnim pitanjima i nedoumicama, posebice ako do tada nije mala prevelikih iskustava s djecom. Kako bi lakše i uspješnije uživale tih mjeseci te kasnije u roditeljstvu, u Varaždinu je početkom godine, po prvi puta, osnovana Grupa za podršku trudnicama, u sklopu koje se održavaju ciklusi radionica.
Glavni pokretači radionica su psihoterapeutkinja Lina Đulvat iz Zagreba i doula Antonela Brajković Cesar.
– Inače u Zagrebu vodim radionice vezane uz porod, postporođajnu depresiju i slične teme pa je Antonela stupila sa mnom u kontakt te me upitala jesam li zainteresirana za suradnju. Smatram kako je to dosta važno, tako da sam odmah pristala pa smo početkom ove godine krenule s eksperimentalnim ciklusom radionica, osnovana je Grupa za podršku trudnicama, u kojoj je bilo petnaestak polaznica – opisala je početke Lina Đulvat.
Doula – ženska podrška trudnici
Njezina suradnica Antonela također ima iskustva u tome, s obzirom da na području Varaždina i okolice radi kao doula.
– Doula je ženska podrška trudnici, koncept koji se zadnjih nekoliko godina kod nas popularizira. To su educirane ženske osobe koje pripremaju trudnice za porod, prate trudnicu i partnera tijekom trajanja trudnoće, poroda i babinja, odnosno postpartuma. Običaj inače dolazi od starijih plemena, kada su žene rađale okružene ženama – objasnila je Lina te dodala kako se podrška ženama za vrijeme trudnoće pokazala važnom, jer trudnice rađaju prirodnije, a medicinskih intervencija je manje.
– Naša ideja je da sa ženama radimo na kontaktu s vlastitim tijelom, da vjeruju u sebe, jer je to, u konačnici, prirodni proces, koji bi trebao proći bez prevelikih medicinskih uplitanja i u kojem bi, uz pomoć babice, trebalo sve proći u redu. U inozemstvu je doktor prisutan najčešće ukoliko dođe do komplikacija, u pravilu je najvažnija babica, ali kod nas takva praksa još nije zaživjela u potpunosti.
Trudnice saznaju o trudnoći sve o čemu nemaju gdje pročitati
Upravo su na tom tragu voditeljice osmislile radionice.
– Statistike su pokazale, a to je ujedno ideja radionica, da što je žena u boljem kontaktu sa sobom i vjeruje svom tijelu, veća je šansa da porod prođe bez uplitanja. Potrebno je spomenuti kako ne zagovaramo priču tipa ‘ne treba vam nitko, same to možete’. Često se dogodi da je trudnica u rađaoni pod stresom i potrebna joj je pomoć. Mi radimo s njima na tome da, kad zatrebaju pomoć, budu pune vjere te da nauče lijepo komunicirati s medicinskim osobljem. Cilj radionica, u konačnici, jest učiniti porođaj ugodnim iskustvom, jer bi to uistinu trebalo biti tako – kazala je Lina.
Antonelina i Linina ideja je bila oformiti grupu podrške ženama trudnicama, u sklopu koje bi bile radionice s ponuđenim temama.
– Radionice se održavaju svaka dva tjedna, a na njima trudnice saznaju o trudnoći sve što ih zanima, a o čemu nemaju gdje pročitati. Neke od tema su upoznavanje s doulama, fiziologija poroda, psihološka priprema za porod, istine i mitovi o dojenju, moderne platnene pelene i nosiljke, prava u trudnoći, kako da trudnice brinu o sebi, poslijeporođajna tuga (baby blues) i poslijeporođajna depresija te mnoge druge koji ‘isplivaju na površinu’ prilikom susreta.
Najvažnija je dobra komunikacija između trudnica i medicinskog osoblja
Mjesto održavanja je Poliklinika Adarta, koja se nalazi u Varaždinu.
– Mi smo u našoj ustanovi pozdravili osnutak Grupe za podršku trudnicama i roditeljima jer smatramo kako je uklanjanje komunikacijskih barijera najbolji put za uspostavljanje kvalitetne komunikacije između trudnica i roditelja s jedne strane te medicinskog osoblja s druge. Obzirom na nesebični entuzijazam Antonele i Line te njihove jasne ciljeve i primjerenu edukaciju, odmah smo prepoznali Grupu kao dobar početak što bolje educiranosti trudnica, njihove međusobne povezanosti i uspostavljanja neophodnog unutarnjeg mira, jer su trudnice danas izložene nemjerljivim količinama netočnih informacija i krivo donesenih zaključaka. Vjerujem kako će se ovakve inicijative pokazati uspješnima – rekao je doktor Aleksandar Jukić iz Adarte.
– Želimo da žene nauče više o trudnoći i porodu te znaju kako pripadaju grupi, u kojoj se osjećaju dobro. Veoma je važno psihičko zdravlje žene nakon poroda – objasnila je Antonela Brajković Cesar.
Na neke glasine ne treba se obazirati
Polaznice radionica, prema Lininim riječima, dobro su reagirale i veoma su zadovoljne.
– Velika većina prve grupe polaznica je rodila, a povratna informacija je bila jako dobra. Napravile smo Facebook grupu, na kojoj polaznice dijele svoja iskustva s ostalima, iščekivale smo porode zajedno, a tu su podršku doživjele veoma pozitivno, to im je jako puno značilo – rekla je Lina.
Dodala je kako se također znaju pojaviti glasine poput ‘ne daj Bože da te zapadne smjena te i te doktorice’.
– Trudnicama savjetujemo da se na to ne obaziru. Skrećemo pozornost da nije najvažnije u čijoj smo smjeni, da se iskustva razlikuju te da iskustvo pojedine osobe ovisi i o njenom angažmanu u komunikaciji. Drugim riječima, potičemo otvorenu komunikaciju dobrih namjera i vjerom u osoblje kako bi doprinijeli pozitivnom iskustvu. Rodilište nije i ne smije biti arena za bitku, već je ono odgovarajuće mjesto sa stručnim osobljem. Potičemo žene da pitaju osoblje sve što ih brine, da se informiraju zbog čega im se sugerira određena intervencija, to je način aktivnog sudjelovanja – kazala je Lina te nastavila kako poznavanje fiziologije poroda, kao i dobra psihološka priprema, uvelike pridonose boljem kontaktu majke same sa sobom i svojim, u tome trenutku još, nerođenim djetetom.
Grupe su i mjesto sklapanja prijateljstava
Grupa je, kako kažu voditeljice, mjesto podrške, dijeljenja iskustava, ali i sklapanje novih prijateljstava. S obzirom da je prva grupa polaznica bila jako zadovoljna, one su nakon poroda izrazile želju za osnivanjem Grupe za podršku roditeljima, na kojima su teme vezane uz emocionalni razvoj djeteta, prehranu, izazove roditeljstva, kako komunicirati s partnerom, bližnjima, uskladiti posao i roditeljstvo te brojne druge.
– Ove jeseni krenuli smo s dvije grupe, za trudnice i za roditelje. Svaka ima deset tema, odnosno susreta, koji su otvorenog karaktera. Kad žena zatrudni, ide na radionice vezane uz trudnoću, nakon koje može pohađati grupu za roditelje. Tako trenutno imamo sedam trudnica i približno isto toliko polaznica u grupi za roditeljstvo, koje nosi brojne teškoće i izazove – ispričala je Lina.
Upitali smo polaznice kako su zadovoljne prvim ciklusom radionica te koja su njihova očekivanja sad kada su majke.
– Podrška grupe mi je puno pomogla, s obzirom da nisam imala previše osobnog iskustva prije trudnoće. Pri porodu je sa mnom bila doula Antonela, tako da nisam bila sama. Radionice su veoma korisne za buduće mame, a ove o roditeljstvu me uče kako da na najbolji način odgajam dijete – rekla je Paula, majka četveromjesečnog Davida.
Umirila strahove vezane uz trudnoću i porod
Maja je, između ostalog, zadovoljna sklopljenim prijateljstvima.
– Iako sam imala ranijih iskustva s djecom, bojala sam se razdoblja nakon poroda – samoće, dojenja, kako ću sve to podnijeti. Na radionice sam krenula radi društva i jako mi je drago da sam stekla brojna prijateljstva, a savjeti od voditeljica su mi puno pomogli. Znala sam kome se obratiti za pomoć, a kako želim biti dobar roditelj, krenula sam na radionice za roditeljstvo – kazala je.
– Na radionicama sam proširila svoja znanja, umirila strahove vezane uz trudnoću i porod, a voditeljice su kvalitetno prezentirale razne teme te udijelile niz savjeta koje sam i sama primijenila, što mi je puno pomoglo. Od radionica o roditeljstvu očekujem niz korisnih informacija koje će mi olakšati roditeljstvo, koje nije nimalo lako. Radionice su edukativne i zanimljive stoga ih preporučujem svim trudnicama, jer će lakše prolaziti kroz najosjetljivije razdoblje svog života – izjavila je Jelena.
Svekrve česta tema radionica u Varaždinu
Lina, kako je ranije spomenuto, vodi radionice i u Zagrebu te primjećuje neke tematske razlike u u odnosu na Varaždin.
– U odnosu na Zagreb, majke i trudnice na radionicama u Varaždinu imaju puno poteškoća i strahova vezanih uz granice uplitanja majki i svekrvi u brigu o djetetu. To primjerice u Zagrebu rijetko ‘iskače’ kao tema. Objašnjavam to mogućom činjenicom kako u većem gradu parovi s djetetom žive odvojeno od svojih roditelja pa je utecaj baka i djedova te ostale rodbine manji. Kako je to ovdje kompleksna tema, razgovaramo o načinu na koji novopečene majke mogu uključiti rodbinu na način da budu uvaženi jer i oni imaju svoje potrebe, želje i prava, ali i ovdje do izražaja dolaze komunikacijske vještine – zaključila je psihoterapeutkinja Lina Đulvat.
