Obitelji žrtava pokojnog generala Ivana Koradea ponovno proživljavaju najteže trenutke kao 2008. kada su ostali bez najmilijih.
Svoj krvavi pohod počeo je 26. ožujka 2008. Ubijao je i bježao sve do 3. travnja dok ga nisu pronašli mrtvog u vikendici. Zločini pokojnog generala Ivana Koradea šokirali su Hrvatsku i njima je bacio na ljagu na herojstvo u Domovinskom ratu zbog čega su mu posthumno oduzeta i sva odlikovanja.
Na desetu obljetnicu njegove smrti Hrvatski generalski zbor odlučio je odati mu počast podizanjem nadgrobnog spomenika na istom groblju na kojem su i njegove žrtve. Zbog toga obitelji nekih od njih, koji nisu dobili ni kune odštete za svoj gubitak, ponovno proživljavaju tragične trenutke.
Česta ruta obitelji Hudić je bolna i neizbježna. Put prema grobu njihovog pokojnog sina i brata, 15-godišnjeg Gorana Hudića. On je bio najmlađa od petero žrtava pomahnitalog generala Ivana Koradea. On i njegova baka.
A zadnjih mjesec dana, za svakog posjeta groblju dočeka ih šok.
– Šokiralo me, a poslije sam još više rastresena. Samo bol i nepravda. Kak mogu jednog ubojicu tako veličati… Znam da je bio u ratu, ali su ga također mogli na drugo mjesto preseliti pa neka ga uzdižu među generalima – kazala je Ivana Hudić, Velika Veternička.
Prije mjesec dana, kažu niknuo je nadgrobni spomenik pokojnom generalu. Najveći na groblju, s uklesanim hrvatskim grbom, grbom Generalskog zbora, te sedme gardijske postrojbe ‘Pume’, koje je Ivanka nazvala čim je vidjela spomenik.
– Zvala sam ih, a oni su rekli da oni nisu sudjelovali u tome, da je to Generalski zbor vjerovatno napravio, nisam imala snage zvati dalje… – rekla je Hudić.
Pume su nam potvrdili da nisu imali ništa sa spomenikom, no nisu htjeli davati izjave. Predsjedniku Generalskog zbora, Pavlu Miljavcu ništa nije sporno.
– To je bila želja njegove supruge, mi u dizajn nismo ulazili, s time da su neke udruge još nadodale novac da bi se takav spomenik digao, naša je bila inicijativa da se obilježi grob. Spomenik nije baš najveći, ali je malo drugačijeg koncepta – kazao je Pavle Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora.
– ‘Bode nas u oči’, dođemo na groblje, i prvo vidimo njegov spomenik, osjećaji se u vrate u trenu , dođe sve ispočetka, sve ti se prevrti kroz glavu. Nije lijepo, niti od njih, niti od države što su napravili, trebali su nas bar pitati je li smiju… – rekla je Hudić.
Nadgrobni spomenik je podignut točno na desetogodišnjicu završetka Koradeovog krvavog pohoda u kojem je osim petnaestogodišnjeg Gorana i njegove bake Cilike Hudić, ubio Davora Petriša, Franju Kosa i policajca Marko Kusanića.
– Jedino se sjete kada dođu njemu na grob, što je jedanput na godinu… I to za njegovu godišnjicu dolaze ne njihovu – kazala je je Hudić.
Ivan Korade se proslavio postavljanjem hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi nakon oslobođenja Knina. Bio je poznat i po naglom temperamentu te se često pisalo o njegovim ispadima. Život je završio ubilačkim pohodom koji je u tjedan dana odnio pet života.
U tom tjednu 2008., od 26. ožujka do 3. travnja Koradeovo selo Velika Veternička bilo je prepuno policije. Tražili su odbjeglog generala koji je nakon što je u jednoj vikendici propucao glavu Davora Petriša, oteo Zlatu Rabuzin, majku svog poznanika. Nesretna žena pobjegla je iskočivši iz njegovog jurećeg automobila. Bio je to tek drugi dan Koradeovog divljanja. Te večeri, 27., stradale su nove dvije žrtve, Franjo Kos u kojeg je ispucao 20 metaka, kasnije će svjedočiti druga žrtva – Vlado Knok, koji je nekim čudom preživio pravivši se mrtav. Nikola, kaže, sada je već pokojni, no sa sinom Franje Kosa se još ponekad čuje. On nije želio pred kameru, a Hudićima je podizanje spomenika otvorilo stare rane.
– On je došao, pokucao je unutra, brat se probudio, upalio svjetla, otključao je vrata, kako je on otvorio, tako ga je Korade lupio s pištoljem i odmah s vrata pucao tri puta – kazao je Nikola Hudić, Velika Veternička.
Nikolin brat Goran tek mjesec dana imao je navršenih 15 godina. Nesretne večeri, ostao je spavati kod bake, koju je Korade ubio odmah nakon dječaka. Prema obdukcijskom nalazu u nju je ispucao četiri metka.
Dva dana nakon ovog događaja, 31. ožujka, Korade je službeno optužen za četiri ubojstva i otmicu. Lov na njega potrajao je još tri dana, a životom je platio i 32-godišnji Mario Kusanić, policajac iz Karlovca, koji je sudjelovao u Koradeovu hvatanju.
– Dolazili su prema prozoru i onda su primjetili da je kvadar ispod. Primjetili su da je roleta bila potrgana. Onda su išli prema prozoru, a on je navodno kod prozora sjedio i jeo unutra. Imao je Kalašnjikov i opalio po njima, ranio je jednog policajca koji je iskrvario. Ostali policajci kako su se približavali, počeli su pucati, bilo je kao ratno stanje, na sve strane se pucalo, šok bombe su se bacale – ispričao je Nikola.
Vlasnici kuće su uspjeli od države dobiti odštetu za nastalu štetu te su je obnovili. Hudićima je odvjetnica rekla da od države nemaju pravo tražiti ništa jer je Korade bio umirovljen u trenutku ubojstava, no da mogu od Koradeove obitelji.
– Odvjetnica nam je rekla da to ide na postotak i da imamo pravo dobiti sud jer smo žrtve, oštećeni i da ćemo sigurno dobiti odštetu. Međutim, kako je sud išao kraju pojavio se vještak Trontl koji je rekao da je on bio neuračunljiv – rekla je Ivanka Hudić.
– Trebali smo dovesti tri svjedoka, koji bi svjedočili o njemu i njegovom životu. Ali, onda je njihova odvjetnica rekla da moramo imati više od tri svjedoka koji će to potvrditi. Oni su imali Rojsa… – kazao je Nikola.
Koradeova odvjetnica je imala sedam karakternih svjedoka među kojima su bili generali Ljubo Česić Rojs i Marinko Krešić.
– Odvjetnica je rekla da bi bilo najbolje da odustanemo, jer ako idemo na to, to su generali i da ne znaju hoćemo li dobiti spor jer oni imaju sedam svjedoka koji će svjedočili tak da smo mi morali odustati. Nismo imali mogućnosti da otvorimo privatnu tužbu, a oni su imali svaki put drugu odvjetnicu. Njegova supruga je tvrdila da nema za kruh, a imala je toliko odvjetnika, tko ih je plaćao, ne znam… – rekla je Ivanka.
Potražili smo Koradeovu suprugu Ljiljanu u selu, u njihovoj obiteljskoj kući. Zvona nije bilo, a na kucanje se nije odazivao nitko.
Mimo kamere susjedi su nam rekli da je Mario Korade, sin generala Koradea trenutno u zatvoru. I on je u kraju poznat po čestim nasilnim ispadima, no to nam nitko nije želio ponoviti u kameru.
Hudići, njih šestero, žive u nedovršenoj obiteljskoj kući. Nikola, stariji brat pokojnog Gorana je, samo mjesec dana prije tragedije doživio prometnu nesreću zbog koje je trajno izgubio sposobnost za rad.
U kući rade tek otac i snaha, Nikolina supruga. No, nije im do novca, kažu, već do duboke nepravde koja produbljuje ionako nikad zacijeljenu ranu. Jer nisu imali dovoljno novca da bi uklesali ime svog 15-godišnjeg sina i brata na grob.
– Baka je dala uklesati imena kada je djed umro, no to je sve spucalo, trebali bi sve kompletno mijenjati, ali trenutno nismo u mogućnosti. Ali, za njega su napravili, a naše obitelji se nitko nije sjetio, osim lampaša koji gori na grobu. Od države, od vojske, od svih, tu je samo jedan lampaš… – kazala je Ivanka.
Ivanka se Koradeovom grobu ne želi ni približiti. Nikola je pošao s nama ne krijući tešku gorčinu koja ga stišće.
– Država se nije pravedno podnijela, na neki način je protiv nas, nikakvu podršku nam nije dala, još s ovim nas vrijeđa… Mogli smo barem dobiti nekakvu ispriku, ma bilo što. Jer ovo nije nikako pošteno – rekao je Nikola.
U Generalskom zboru kažu odluku o dizanju spomenika Koradeu donijelo je zajednički 19 članova Upravnog odbora.
– Spomenik je koštao negdje oko 35 tisuća kuna s PDV-om. Mi smo dali 25 tisuća kuna, ostatak su dodali Tigrovi, i privatne donacije. Obitelj preminulih nam se nikada nije obratila za pomoć, mislim da to više pripada civilnom djelu. Mi imamo sasvim jedan drugi fokus djelovanja, s te strane je bila pobuda da ne bude baš u zemlji, gledajte da je cijela situacija čista, nije, ali s druge strane ima čovjek zasluge koje mu se ne smije negirati – kazao je Miljavac.
S druge strane groblja na starom djelu nalazi se i grob treće Koradeove žrtve Franje Kosa. Ivanka i Nikola su nam ga pokazali.
– Njega se isto nitko ne sjeti. On ni lampaša nema, njemu ga nikada ni ne zapale. U svih tih deset godina nisu mu nikad zapalili lampaš. Jedino što mu sin ponekad dođe… – rekla je Ivanka.
– Mi nismo zaboravili tih pet nevinih žrtava, mi smo to akceptirali i strašno nam je žao. No, činjenica je da je Korade puno napravio za Republiku Hrvatsku, ta sedma brigada skupa s njim prošla je najteža ratišta – kazao je Miljevac.
Dok je bio predsjednik, Stjepan Mesić oduzeo mu je sva odličja osim jednog, no njegovi prijatelji suborci drže da njegove ratne zasluge ništa ne može poništiti. Obitelj Hudić takav stav duboko pogađa. Stav koji, iz njihove perspektive podržava i država Hrvatska.
– Imam osjećaj da mi koji nismo na nekim višim pozicijama da naš život ništa ne vrijedi – rekla je Ivanka.
