Kolekcionarsku strast mogu razumjeti samo kolekcionari. Mi ostali možemo samo zaviriti u njihov svijet i biti zapanjeni. A baš zapanjeni bili smo u carstvu bicikala Zvonka Skuhale...
– Kako je počela moja ljubav prema biciklima? Možda su to i geni
u pitanju. Moj otac bio je mehaničar, a onda živiš u radioni i
ostane ti neka volja za ‘šrafanjem’, prema mehanici. S obzirom da
sam i strojarski tehničar, bavim se hobijima koji su slični tome
– započeo je svoju priču Zvonko Skuhala ‘Baja’,
kolekcionar iz Varaždina čija strast su prije svega stari
bicikli.
Naravno, nisu isključeni ni automobili (u posjedu je Triumpha
Spitfirea MK 3) i motocikli, štoviše, oni su nekad i bili na
prvom mjestu, no s vremenom je sakupljanje starih bicikala ipak
prevladalo.
Tako danas u radioni Zvonka Skuhale možete pronaći marke bicikala
Peugot, Steyr, Puch, Styria, Victoria, Adler, Wanderer, trkače
bicikle Bianchi, Basso, Partizan…
– Pokazalo se da su bicikli nekako najzanimljiviji i
najzahvalniji za skupljanje, ne koštaju toliko novca i ne
zahtijevaju puno vremena. Kod automobila i motocikala je
suprotno. Bicikle se ipak da ‘srediti’ za nekih tjedan ili mjesec
dana. A i zadovoljniji sam jer u isto vrijeme mogu raditi na više
bicikala – ističe Skuhala.
Kupovanje starih bicikala je tek dio kolekcionarstva, podjednako
je važno i obnavljanje.
– Većina bicikala koje dobijem nisu u voznom stanju, da jesu, ne
bi bili toliko interesantni. Kod bicikala koji trebaju popravak
dobitak je dvostruki, jeftiniji su, a dobitak je i samo
popravljanje, to je najzanimljviji dio.
Naravno, s vremenom su neki bicikli zadobili poseban status u
radionici Zvonka Skuhale. Prvi bicikl, od stotinjak koji se danas
nalaze u njegovom vlasništvu, bio je onaj marke
Styria, kojeg je u potpunosti restaurirao.
– Kupnja ovog bicikla bila je moj prvi korak u sakupljanju starih
bicikala. Bilo je to prije nekih 20 godina, a sam bicikl bio je u
lošem stanju jer je bio karamboliran.
U kolekciji također ima niz bicikala koji zbog svoje konstrukcije
u biciklističkih laika izazivaju čuđenje.
– Najdraže mi je bilo kad sam kupovao veliki bicikl
‘hochrad‘ jer sam se, naravno, želio i voziti na
njemu. Bicikl je u biti tako opasan da su si svi koji su ga
vozili polomili sve kosti. Ja ga vozim svake godine na
Špancirfestu. Triput sam pao s njega, jednom sam ga i prepolovio,
ali sad sam ga već ‘ukrotio’. Bicikl je iz oko 1890. godine, plus
minus deset godina, prodao mi ga je kolekcionar iz jednog mjesta
nekih 180 kilometara udaljenog od Praga.
Kod sebe ima još dva bicikla takve konstrukcije koji čekaju
restauriranje.
U kolekciji mu je i jedan, za ove prostore teško zamisliv,
vojni bicikl.
– Kod nas nije baš poznato da vojska koristi bicikle, no Švicarci
ih i danas koriste. Taj model napravljen je oko 1920., a model se
radio do 90-ih. Taj bicikl s prikolicom služio je kao hitna
pomoć. Imam i nosila koja idu uz bicikl. Francuzi, Englezi,
Talijani… Svi su koristili bicikle u vojne svrhe.
Uz stare bicikle, Skuhala sakuplja i trkače
bicikle ili popularne ‘specijalke’. No kod njih vrijede
neka druga pravila.
– Imam velik broj ‘specijalki’ iz 80-ih. Kod trkaćih bicikala ne
ciljam na određene godine, već je cilj skupljati sve trkače
bicikle. Starije je ipak teže nabaviti. Imam jedan iz 1920., no
takvi primjerci koštaju mnogo.
Po bicikle u inozemstvo
Bicikle uglavno pronalazi izvan Hrvatske, a razlog tome je u što
na prostoru Hrvatske, kao i cijele bivše Jugoslavije, bicikala
nije bilo u velikom broju.
– Interesantni su mi bicikli iz vremena prije 50-ih godina
prošlog stoljeća. Na ovim prostorima bilo je bicikala koji su se
proizvodili u tvornici Partizan, u Subotici. Hrvatska je bila
siromašna zemlja pa je bicikala bilo jako malo, a da bi se
sačuvao jedan ili dva komada ovakvih starih bicikala, moralo ih
se proizvesti milijun. U to vrijeme jedan bicikl Partizan koštao
je kao jedna krava, bicikl je bio rijetka stvar.
Bolja situacija nije bila ni sa stranim biciklima. Ono malo što
ih je uvezeno, ističe Skuhala, s vremenom je nestalo.
Potpuno drugačija situacija je sjevernije od Hrvatske.
– Ja sam najviše bicikala kupio u Italiji, Njemačkoj, Austriji i
Nizozemskoj. Kupujem na ciljanim sajmovima na kojima se mogu naći
stari automobili, motocikli i bicikli, kao i dijelovi za njih.
Kupovao sam od Bologne do Amsterdama. To je raspon na kojem se
krećem. Nekad sam odlazio svake godine, zadnjih godina sve to
malo stagnira.
Što se ‘kapitalaca’ tiče, različita su mjerila u Hrvatskoj i
izvan nje. U Hrvatskoj svi su stari bicikli ‘kapitalci’, ističe
Skuhala, van granica Hrvatske tome više nije tako.
No mnogi griješe u pristupu restauriranju, dodaje, pa
‘obnovljeni’ bicikli izgube svaku povijesnu važnost.
– Bicikle ne treba bojati nanovo, to nije načelo restauriranja.
Ako napravite novi bicikl od staroga, to nije nikakav uspjeh. Na
taj način samo se zatvori pogled na prošlost, više se ne vide
pravi obrisi boje, crta, znakova. Povijesna obilježja na taj
način se uništavaju, ne spašavaju. To bi bilo kao da topove na
Starom gradu netko ispolira i iznova oboji. Kod bicikala nije
važno da oni izgledaju kao novi. Postoje pravila restaruriranja
kojih se treba držati.
Muzej bicikala
Godine sakupljanja bicikala i pripadne im opreme dovele su do
razmišljana o ‘muzeju bicikala‘.
– Kad skupite toliko starih bicikala i opreme koja ide uz njih,
javi vam pitanje: ‘Što sad s tim?’ Gdje god da se pojavim s
biciklima, ljudi su oduševljeni. Tako da se jednostavno zapitate
zašto to ljudi ne bi mogli vidjeti svaki dan. Bilo bi
interesantno da se to postavi u neki prostor, nije bitno kako bi
se zvalo, muzej ili nešto drugo, ali najvažnije je da bi bilo
dostupno široj javnosti i turistima. To da stoje kod mene u
garaži nije neka velika korist ni za koga, osim, naravno, mene
samog – dodaje Skuhala.
Varaždin, koji se često kiti imenom ‘grad bicikala’, po mišljenju
Skuhale, i nije tako prijateljski nastrojen prema
biciklistima.
– Varaždin je idealan za biciklizam, no, nažalost, uništili smo
biciklizam u Varaždinu. Razlog tome je nekultura, ljudi svugdje
žure, svi kupuje aute, a postoje i oni koji se srame voziti na
biciklu. Problem je uz to i loša biciklistička infrastruktura.
Svi se diče biciklizmom u Varaždinu, no na razvoju
biciklističke kulture se baš i ne radi – ističe Skuhala te dodaje
kako je Varaždin, uz sve minuse, ipak idealan grad za bicikle.
Izložba na Festivalu dvorišta
Zvonko Skuhala sudjelovat će na Festivalu dvorišta gdje će u
jutarnjim satima izložiti dio svoje bogate kolekcije.
– Na izložbi ćemo prikazati bicikle različitih konstrukcija,
prototipe koji nikad nisu izrađeni. Radi se o jahačim biciklima,
biciklima za egzhibicije, monociklima, biciklima s prednjim
pogonom… Izložba će biti zanimljiva i za starije i za mlađe, i
za one koji vole stare bicikle i za ljubitelje trkačih
bicikala – zaključuje Skuhala i poziva sve zainteresirane
u dvorište Cvek (Kukuljevićeva 7) u subotu, 7. srpnja,
u 10 sati.