7.1.1884. U Budimpešti je potpisan ugovor o gradnji
‘Zagorske željeznice’ Od Čakovca i Varaždina do
Zaprešića, Zagreba. Na pruzi duljine 110 kilometara radilo je
2300 radnika koje je vodio koncesionar Mirko plemeniti
Josipović, osnivač ‘Dioničkog društva Čakovačko –
Zagrebačke željeznice’. Pruga je dovršena u rujnu 1886. godine.
7.1.1660. Knez Nikola Zrinski, hrvatski ban,
sazvao je zasjedanje Hrvatskog sabora u Varaždinu. Zastupnici
sabora odlučili su pomoći Varaždinu u obnovi obrambenih zidina.
Odlukom sabora, u obnovi su morali sudjelovati varaždinski
kmetovi iz sela Svibovec, Sračinec, Kneginec, Bartolovec i
Žabnik.
7.1.1626. Hrvatski sabor je dozvolio Varaždincima
izvoziti med. Takvu dozvolu su do tad imali samo Krapina
i Samobor. Pošto se šećer počeo proizvoditi tek u 19. stoljeću, u
srednjem vijeku se za zaslađivanje hrane koristio med, a
Varaždinci su ga imali na vrtovima i oranicama koji su bili tik
uz šume pa je proizvodnja meda bila obilna. Višak meda su
Varaždinci odvozili na prodaju u Austriju, Italiju, Štajersku,
Ugarsku i Kranjsku. Kraljevsko vijeće je 1770. godine za prvog
učitelja pčelarstva u Hrvatskoj imenovalo Varaždinca
Antuna Grubera.