'Zmislim se da smo znali fehtati starce za sitne dinare pa onda mam bežali k Ramadanu po sladoled iz automata', tek je jedno u nizu sjećanja Varaždinaca...
Varaždinski kafić Ritz zatvoren je. Od početka
ožujka na terasi ispred ovog kultnog ugostiteljskog objekta na
uglu Franjevačkog trga i Trga kralja
Tomislava nema više stolova i stolica, nema ni
ljudi, nema stalnih gostiju, cijeli taj kutak središnjeg gradskog
trga odiše drugačijim ozračjem.
Mnogo je toga rečeno, mnogo emocija izraženo proteklih dana,
otkako je gradska vlast najavila da neće produžiti ugovor
Gastrocomu te da će odsad tim prostorom
upravljati gradska tvrtka Aquacity.
I dok stalni gosti tuguju što više nema Ritza kakvog su
poznavali, mi smo odlučili skočiti još dalje u
prošlost. Naime, taj je prostor u nekim drugim vremenima
izgledao bitno drugačije.
Primjerice do 1986. godine, kada je ova
uglovnica rekonstruirana, trijemovi na kamenim stupovima bili su
zatvoreni.
Kako piše Ivy Lentić Kugli u svojoj knjizi
‘Zgrade varaždinske povijesne jezgre’, tijekom 18. i u prvoj
polovici 19. stoljeća dogodile su se znatne preinake i adaptacije
na kući Ritz, toj jednoj od najznačajnijih
građevina starog Varaždina iz 16. stoljeća. Tada je ono što danas
poznajemo kao terasu kafića zatvoreno odnosno izgrađeni su
vanjski zidovi.
Mnogi će se sjetiti kako je ta građevina izgledala do kraja
80-ih godina prošlog stoljeća. Pričao nam je već o tome naš
sugrađanin Željko Rušec, kojeg smo
identificirali kao dječaka na jednoj staroj fotografiji iz 60-ih
godina.
– Tamo gdje je sada Ritz, tu nije bilo ničega, a do njega je bila
Ramadanova slastičarnica pa onda zlatarnica,
koji je i dan danas na tome mjestu. Tamo gdje je danas nova
slastičarnica bio je legendarni brijač Figaro –
po sjećanju nam je prepričao izgled Korza 1960. godine Željko
Rušec.
Na fotografiji na kojoj je on snimljen kao dječak, dodajmo i to,
vidi se i kiosk, i to drveni, koji se nalazio pored ulaza u
zgradu današnjeg Fakulteta organizacije i informatike. U vezanoj
vijesti pročitajte cijelu njegovu priču…
Ramadanov sladoled mnogima je ostao u lijepom sjećanju, sudeći po
komentarima u Facebook grupi Povijest grada
Varaždina.
– A kod Ramadana aparat za sladoled stoji… Nije bilo šanse
proći tamo, a da ne dobijem sladoled. Djetinjstvo moje divno.
– Zmislim se da smo znali fehtati starce za sitne dinare pa onda
mam bežali k Ramadanu po sladoled iz automata.
– Po zimi smo kod Ramadana jeli turski med.
To su tek neki od komentara sugrađana.
A tada je, 1986. godine, počela obnova
Varteksove robne kuće, kada je obnovljena i kuća Ritz.
Varteksov dućan prije toga adaptiran je 1945.
godine. Lentić Kugli navodi da je tadašnjim zahvatima
prizemlje ‘potpuno obezvrijeđeno’.
– Otvorenje Varteksove robne kuće bilo je 1989. godine, u sklopu
manifestacije ‘Jesen vu Varazdinu’, preteče Špancirfesta. Sjećam
se toga jer smo mi iz KUD-a Vilko Jurec pjevali smo na otvorenju
u podrum – svjedoči jedna od Varaždinki.
A ima i onih koji precizno pamte što je u doba kada je nastala
ova crno-bijela fotografija nalazilo na trgu:
– S lijeva na desno: Kokin dućan, odjeća
Borac, veliki Varteksov dućan
za konfekciju, dole na štengice mali Varteksov dućan s metražom i
restlima. Pa urar Benkus, slastičarna
Ramadan, izlog s plakatom za kino
Park, zlatarna Ercek, brijačnica
Figaro.
