U knjizi je objavljeno 674 recepata prikupljenih u Varaždinu, Hrvatskoj i na području Austro-Ugarske monarhije, mnoga od tih starih jela danas su nestala ili postala prava rijetkost.
14. 8. 1397. Kralj Sigismund
Luksemburški poveljom je darovao varaždinsku tvrđavu
Hermanu Drugom Celjskom koji ga je spasio da ne padne u tursko
zarobljeništvo u bitci kod Nikopolja. Herman Drugi Celjski za
usluge učinjene Luksemburgovcima dobio je i Međimurje, naslov
slavonskog bana te titule grof celjski i zagorski, ban
dalmatinski, hrvatski i slavonski. Moćna velikaška obitelj
Celjski imala je varaždinski Stari grad u svojem posjedu do smrti
Ulriha Celjskog 1463.godine kada kralj Matija
Korvin starogradsku tvrđu Varaždin daruje Janu Vitovcu.
Godine 1882. u Varaždinu je tiskana jedna od prvih hrvatskih
kulinarskih knjiga – ‘Hrvatska kuharica ili pouka kako se gotove
svakovrstna jela’. U knjizi je objavljeno 674 recepata
prikupljenih u Varaždinu, Hrvatskoj i na području Austro-Ugarske
monarhije, mnoga od tih starih jela danas su nestala ili postala
prava rijetkost. Tako su se u drugoj polovici 19.stoljeća na
varaždinskom jelovniku redovno nalazili potočni rakovi,
žabe, grlice, divlji golubovi, puževi, konjetina te jela od
hajdine koja se uzgajala na kućanskim poljima. Nekoć su domaćice
pripremale raznovrsne domaće juhe: prežganu juhu, krušnu, juhu iz
repe, ječmenu, vinsku, bažuljevu juhu, juhu od hajdinskih žganaca
i druge. Pored recepata u ‘Hrvatskoj kuharici’, tiskanoj u
Štiflerovoj tiskari, nalaze se savjeti o držanju suđa, namirnica,
izgledu kuhinje kao i upute mladim domaćicama.