Oni žive u mraku i tišini. S njima je izuzetno teško komunicirati, pa zbog toga većina njih, pogotovo u ruralnim sredinama, provode živote u samoći uz tek povremeni dodir člana obitelji ili staratelja. Izolirani su, isključeni iz društva, zarobljeni u svojim razmišljanjima i osjećajima koje mnogi od njih za cijeloga života nemaju priliku s nekim ni jednom podijeliti.
Gotovo jedini svećenik u zemlji koji zna znakovni jezik
U Hrvatskoj ih prema službenim podacima živi oko 1400, iako mnogi od njih koji žive u manjim ruralnim sredinama nisu službeno registrirani pa ih vjerovatno ima i više. Oni su gluhoslijepi i kao što sam naziv njihovog invaliditeta govori, oni ni ne vide ni ne čuju. Žive u mraku i tišini, a u njihov svijet moguće je ući samo dodirom.
– Da bi ste bili u mogućnosti komunicirati s gluhoslijepom osobom morate poznavati znakovni jezik. Ali prije svega potrebno je puno strpljenja i upornosti. Svakoj gluhoslijepoj osobi morate pristupiti individualno jer mogućnost da ta osoba komunicira s vama ovisna je i o njezinoj intelektualnoj razini, ali i o dobi u kojoj su doživjeli i drugo senzorno oštećenje.
Rijetko koja gluhoslijepa osoba se naime rodi i gluha i slijepa. Najčešće je riječ o osobama koje su se rodile s jednim senzornim oštećenjem, a drugo oštećenje je nastupilo kasnije. O tome koliko su naučili i proživjeli u vrijeme prije nego li su ostali i bez vida ovisi i razina komunikacije koju možete uspostaviti s njima. Poznavanje znakovnog jezika nije dovoljno, potrebno je pronaći pravi oblik komunikacije – kaže mladi svećenik Leonardo Šardi, župni vikar u Župi Svetog Mihaela arkanđela u Sračincu, pričajući o za sada još uvijek neformalnom pastoralu gluhih i gluhoslijepih osoba u Varaždinskoj biskupiji.
Velečasni Šardi je jedan od rijetkih svećenika u Hrvatskoj koji poznaju hrvatski znakovni jezik, a koji su u mogućnosti izravno, bez prevoditelja, komunicirati sa gluhoslijepim osobama.
S gluhim i gluhoslijepim osobama taj se mladi svećenik porijeklom iz Selnice iz Međimurja upoznao za vrijeme studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija živio je u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu koje je često organiziralo predstave i priredbe u kojima je, kaže, volio sudjelovati.
Jedne su godine tako pripremili predstavu ‘Niti čujem, niti vidim’ temeljenu na životu znamenite američke književnice i aktivistice Helen Keller. Helen Keller je u djetinjstvu ostala i bez sluha i bez vida no unatoč tome uspjela je naučiti sporazumijevati se sa okolinom i završiti školu i fakultet te ostvariti karijeru kao književnica. Njezina inspirativna životna priča bila je poticaj tada bogoslovu, a danas svećeniku da počne učiti hrvatski znakovni jezik.
Gluhoslijepim osobama pomaže u duhovnom i svakodnevnom životu
– Moram priznati da za vrijeme svog odrastanja nisam bio u doticaju sa gluhim i gluhoslijepim osobama. Ali onda je došla ta inspirativna predstava u sklopu koje smo, između ostalog, naučili i nekoliko riječi na hrvatskom znakovnom jeziku koji mi se učinio interesantnim pa sam ga poželio naučiti. A dalje se sve Božjom providnošću događalo samo od sebe. Ubrzo sam došao u kontakt s Hrvatskim savezom gluhoslijepih osoba ‘Dodir’ iz Zagreba u kojem se održavaju i tečaji hrvatskog znakovnog jezika. Zamolio sam svog rektora da mi omogući da pohađam taj tečaj, a on me u tome podržao i pristao je da pohađam taj tečaj iako se to dijelom preklapalo sa obavezama koje sam imao na fakultetu i u bogosloviji.
Nakon što sam završio fakultet, zaređen sam za đakona, a potom i za svećenika te mi je dodijeljena služba u Sračincu. I varaždinski biskup Josip Mrzljak također je odmah podržao moju inicijativu da nastavim pohađati tečaj, iako se pohađanje tečaja preklapa s dijelom obaveza koje imam kao svećenik, i da počnem sustavnije raditi sa gluhim i gluhoslijepim osobama. Uspješno sam tako završio četiri semestra hrvatskog znakovnog jezika, a trenutno pohađam četvrti semestar tečaja za prevoditelja znakovnog jezika gluhoslijepim osobama – naglašava velečasni Šardi koji je usporedno s učenjem znakovnog jezika, počeo sve više i više ulaziti u tihi svijet gluhih i gluhoslijepih osoba.
– U suradnji s udrugama gluhih i gluhoslijepih osoba s područja Varaždinske županije redovito volontiram i pomažem gluhim i gluhoslijepim osobama. I to ne samo u duhovnom smislu nego i u svakodnevnom životu. Ako sam u mogućnosti, pomažem gluhoslijepim osobama pri odlasku u trgovinu i u sličnim životnim situacijama. No, prije svega pokušavam komunicirati s njima. Volim istraživati njihov svijet i fasciniraju me detalji koji su njima važni i samim time važni za mogućnost komunikacije s njima. Jer, kao što sam već rekao, svaka gluhoslijepa osoba je drugačija i da bi ostvarili komunikaciju s njima, svakome morate pristupati individualno. Najveća je radost kad ostvariš komunikaciju sa gluhoslijepom osobom, kad shvatiš da pričate dodirom i da je ta osoba shvatila sve što joj želite poručiti – naglašava dodajući da mu je još veća radost činjenica da kroz njega gluhe i gluhoslijepe osobe imaju prilike komunicirati s Bogom.
Na znakovnom jeziku održao i vjenčanje
– Redovito za veće blagdane održavamo misna slavlja na znakovnom jeziku za gluhe koji sada više nisu pasivni promatrači nego aktivno sudjeluju na misama. Gluhe i gluhoslijepe osobe imaju sada i mogućnost ispovijedanja na znakovnom jeziku bez prevoditelja pa napokon mogu samostalno, dostojanstveno pristupati tom sakramentu. Održao sam i jedno vjenčanje na znakovnom jeziku na kojem su mladenci prvi put imali priliku iskazati svoju privolu sami. Po potrebi na znakovni jezik prevodim i sprovode i mise za pokojnike, a održao sam i nekoliko krštenja na znakovnom jeziku. Pokrenuli smo i vjeronaučne susrete za gluhe i gluhoslijepe osobe koje su do sada, na žalost, bile zanemarivane i u smislu obrazovanja i u smislu vjerskog odgoja – naglašava velečasni Šardi dodajući da prenošenje vjere na gluhe, a pogotovo gluhoslijepe osobe predstavlja veliki izazov.
– Osim što gluhe i gluhoslijepe osobe većinom nemaju vjerski odgoj, problem je i u tome da u znakovnom jeziku ne postoji previše liturgijskih pojmova pa treba pronaći način kako objasniti pojedine pojmove. Ne postoji ni jedan priručnik koji vas može naučiti kako vjeru prenositi znakovnim jezikom. Zato osim poznavanja znakovnog jezika morate biti uporni i snalažljivi – ističe.
– Nadam se da će u budućnosti gluhe i gluhoslijepe osobe dobiti i redovitiju vjersku skrb, kako na području Varaždinske biskupije tako i u drugim dijelovima Hrvatske. Koliko znam, organizirani i redoviti pastoral gluhe i gluhoslijepe osobe imaju u Zagrebu, no vjerujem da ima još nekih skromnih i požrtvovnih svećenika, vjeroučitelja i redovnica koji se trude da pomognu gluhim i gluhoslijepim osobama da sudjeluju u vjerskom životu. Nadam se i da bi mogla zaživjeti i praksa redovitih misnih slavlja koja bi se prevodila na znakovni jezik tako da im mogu prisustvovati i čujuće i gluhe osobe, a želja mi je i organizirati i susrete mladih čujućih i gluhih osoba kako bi pokušali socijalizirati mlade gluhe osobe i integrirati ih u društvo. Gluhi i gluhoslijepi i sve ostale osobe s invaliditetom su oni najranjiviji među nama i važno je da ih ne izoliramo nego da se u društvu osjećaju zaštićeno, voljeno i prihvaćeno – poručuje velečasni Šardi.
