Godine 1838. Toplice su dobile prvog stalnog kupališnog liječnika, doktora Josipa Kalasancija Šlosera.
23.2.1953. U Varaždinu je umro Herman Haller,
hortikulturnik, upravitelj Groblja. Rodio se u Varaždinu 28.
ožujka 1875. godine, otac mu je bio krčmar Josip
Matušina, nadziratelj groblja. Kasnije je malog Hermana
posinio i dao mu svoje prezime klesar Stjepan Haller koji
je vodio brigu o groblju. Herman Haller je, nakon što je
završio školovanje za krojača, putovao Europom, posjećivao
parkove i oduševio se parkovnom arhitekturom. Kada je 1905.
godine, naslijedivši Stjepana Hallera, postao upraviteljem
Varaždinskog groblja, Herman Haller odlučio je groblje urediti
kao parkovnu površinu. Prvih 70 tuja kupio je u Grazu založivši
svoju plaću i zatim je godinama uz grobna mjesta oblikovao aleje
tuja, sadio drveća, stvarao cvjetne dekoracije, uređivao staze,
brinuo o podizanju grobnih spomenika. Zahvaljujući Hermanu
Halleru Varaždin je dobio jedno od najuređenijih i najljepših
groblja, parkovno počivalište mrtvih koje je kao turistička
destinacija postalo poznato u europskim razmjerima. Haller je bio
upravitelj groblja čak 41 godinu, do 1946. godine. Uspješno su ga
naslijedili, nastavljajući njegov rad, Josip
Pajtak, koji je upravljao grobljem do 1979. godine a
zatim Vladimir Gotal.
23.2.1671. Sklopljen je ugovor između superiora isusovačke
rezidencije oca Krste Stadtmayera i majstora Matije
Kameniga iz Štajerske o pokrivanju krovišta isusovačke
zgrade kamenim pločicama od škriljevca. Do tada je krov bio od
drvenih daščica kao što su bile pokrivene sve zgrade u tadašnjem
Varaždinu. Majstor Matija Kameniga novi krov radio je dvije
godine i kroz to vrijeme imao je besplatan smještaj i hranu, a
dnevno je dobivao pintu, odnosno dvije litre i osam
decilitara vina. Za obavljen posao isplaćeno mu je 600 rajnskih
forinti. Kamene pločice iz Štajerske dopremane su do Varaždina iz
Štajerske kolima, ali i splavovima rijekom Dravom.
23.2.1846. U Varaždinu je umro pjesnik hrvatskog narodnog
preporoda Tomo Blažek. Tomo Blažek rođen je u Peterancu, 7.
ožujka 1807. godine. U Varaždinu je pohađao Gimnaziju, a 1827.
godine upisuje bogoslovske nauke u Zagrebu. Od 1840. godine
službovao je u Varaždinu kao pravnik. Blažekov književni opus
sastoji se od tridesetak hrvatskih pjesama i nekoliko
fragmentalnih latinskih satiričnih pjesama. Za života, Blažek je
objavljivao stihove u Gajevoj ‘Danici’. Blažek je bio čovjek
iznimna duha i obrazovanja. Stvarao je u Varaždinu temelje
hrvatskog političkog života u 19. stoljeću.
Sredinom 19. stoljeća Varaždinske Toplice
bile najposjećenije kupališno mjesto u Hrvatskoj, moglo je
primiti oko 400 gostiju. Na liječenje su dolazili bolesnici iz
cijele Austro – Ugarske monarhije, smješteni su bili u dva
novosagrađena doma – Josipovu kupelj i Konstantinov dom. U
modernom Konstantinovom domu bilo je 64 soba, blagovaonica u
prizemlju, na prvom katu koncertna dvorana i soba za bilijar. Oko
doma bilo je uređeno šetalište i lijepi francuski vrt. Godine
1838. Toplice su dobile prvog stalnog kupališnog liječnika,
doktora Josipa Kalasancija Šlosera.