Ksenija Uroić, Novomarofčanka koja živi u Varaždinu i radi u Zagrebu (na naslovnoj fotografiji sa suprugom Tomicom Uroićem), proteklih dana primila je iznimno vrijedno priznanje za svoj dosadašnji znanstveni rad.
Riječ je o nagradi ‘Utjecajne hrvatske žene’ koju dodjeljuje Mreža hrvatskih žena, a za nagradu konkuriraju žene iz cijelog svijeta.
> UTJECAJNE HRVATSKE ŽENE Kseniji Uroić i Dunji Šamec uručena prestižna priznanja!
Dr. sc. Ksenija Uroić nekadašnja je učenica Prve gimnazije Varaždin. Stoga je Tin Rogina, učenik 3. IB razreda te škole, s njom napravio i prigodni intervju.
Uz dozvolu škole prenosimo ga dijelom na ovim stranicama, a cijeli možete pročitati na stranicama Prve gimnazije.
Impresivna karijera
Dr. sc. Ksenija Uroić rođena je 7. siječnja 1985. godine u Varaždinu. Nakon završene Prve gimnazije Varaždin svoje je obrazovanje nastavila na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 2009. godine diplomirala na studiju Biotehnologija – Biokemijsko-mikrobiološki smjer – kao jedna od deset posto najuspješnijih studenata.
Tijekom diplomskog studija primila je nekoliko istaknutih priznanja, poput Državne stipendije A kategorije za nadarene studente, stipendije Rotary Cluba za izvrstan uspjeh tijekom studiranja, Rektorove nagrade za studentski rad te DAAD stipendije za stručnu praksu.
Poslijediplomski doktorski studij Biotehnologija i bioprocesno inženjerstvo završila je 2014. godine na istom fakultetu.
Tijekom diplomskog studija usavršavala se na Bundesanstalt für Materialforschung und -prüfung u Berlinu, a zatim tijekom poslijediplomskog studija na Biotehniški fakulteti Univerze v Ljubljani te na Department of Veterinary Biosciences, University of Helsinki.
Dobitnica je Potpore Biotehničke zaklade Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te L’ORÉAL-UNESCO nagrade ‘Za žene u znanosti’.
Autorica ili koautorica je 12 znanstvenih radova te je članica Hrvatskog mikrobiološkog društva i Hrvatskog društva za biotehnologiju.
Od 2015. godine radi u Laboratoriju za tehnologiju antibiotika, enzima, probiotika i starter kultura PBF-a kao znanstveni novak, poslijedoktorand, a od rujna 2016. godine kao docent.
Ludo, nezaboravno i intenzivno
Kako biste u tri riječi opisali četiri godine koje ste proveli u Prvoj gimnaziji Varaždin?
Ludo, nezaboravno i… intenzivno, evo mislim da je to stvarno najprikladnije.
Što Vam je iz doba gimnazije ostalo u najljepšem sjećanju?
Moji prijatelji iz razreda.
Jesu li Vam se kemija ili biologija ikada tijekom Vaše osnovne i srednje škole zamjerile? Naime, pitam zato što je laureat Nobelove nagrade iz kemije 2014. godine Eric Betzig izjavio: ‘Chemistry was always my weakest subject in high school and college.’
Ne, moram priznati da ne. Iako, ja sam poznata kao osoba kojoj se apsolutno nemoguće zamjeriti. Mene je oduvijek fasciniralo istraživati što se događa na kemijskoj i biološkoj, oku nevidljivoj, razini stvari i pojava koje nas okružuju, a pritom sam imala sreće da su moji učitelji i profesori iz kemije i biologije bili izuzetno kompetentni te da su mi u tome pružili podršku.
Ljubav na prvi pogled
Kada ste odlučili upisati PBF i zašto?
Bila je to doslovno ljubav na prvi pogled. Naime, kada sam saznala za studij biotehnologije, koja u svojoj srži povezuje sve prirodne znanosti, a zbog svoga je inženjerskog aspekta i veoma primjenjiva, znala sam da je to baš za mene. Odlučujuća spoznaja mi je svakako bila da rezultat rada na tom području može biti na iznimno veliku korist ljudima. Naime, za mene ne postoji veća motivacija od toga da si prilikom rada mogu vizualizirati čovjeka kojem ono što radim može na neki način pomoći. Inače, za moju okolinu je bilo poprilično iznenađujuće što sam odabrala fakultet koji je slovio kao veoma težak te u to vrijeme nije bio baš popularan, posebno zato što sam istovremeno primljena i na većini atraktivnu farmaciju. No, ja sam oduvijek voljela izazove, a svoju odluku nikada nisam zažalila.
Da niste biotehnolog, što biste bili? Možete li se uopće zamisliti u nekom drugom zanimanju?
Mogla bih se, definitivno. Mislim da bi moje idealno zanimanje bilo u nekoj djelatnosti koja bi podrazumijevala stalni i neposredni rad s ljudima. Zasad tu svoju potrebu i želju ostvarujem u kontaktu sa studentima u sklopu svojih nastavničkih aktivnosti, ali to meni, općepoznatom ekstremistu, nekako nije dovoljno. Naime, moj se rad, uz nastavu, sastoji od znanstveno-istraživačkog rada koji podrazumijeva da se zatvorim u laboratorij gdje provodim vrijeme sama sa sobom i predmetom svog istraživanja. Iako eksperimentalni rad može biti stvarno uzbudljiv, posebno kada bude nagrađen nekim super zanimljivim rezultatima, ja svoju najveću inspiraciju i motivaciju pronalazim u ljudima te ono što me zaista najviše veseli jest da mogu vidjeti čovjeka koji se nasmije kao rezultat nečega što ja napravim.
Fascinacija dobrim bakterijama
Zašto ste odabrali baš bakterije? Što Vas toliko fascinira kod njih?
Hm, kod bakterija? Prvenstveno, one su idealne za proučavanje jer se brzo dijele te nam u veoma kratkom roku mogu dati puno informacija, što rad s njima čini iznimno dinamičnim. S druge strane, mene je oduvijek veselilo rušenje predrasuda. Naime, bakterije su često smatrane isključivo lošima te je stav ljudskog roda prema bakterijama oduvijek je bio izrazito negativan. Međutim, bakterije s kojima ja najviše radim u sklopu Laboratorija za tehnologiju antibiotika, enzima, probiotika i starter kultura, koji je osnovala i koji već dugi niz godina uspješno vodi profesorica Jagoda Šušković, su dobre, probiotičke bakterije, koje su iznimno korisne za zdravlje ljudi. Općenito, traženje iznimaka među pravilima je uvijek veliki izazov.
Kakvo je Vaše iskustvo školovanja izvan Hrvatske? Koja Vas se zemlja posebno dojmila?
Finska me se definitivno najviše dojmila, vjerojatno zato što je bila potpuno drugačija od svega što sam do tada iskusila. Bila sam tamo u najekstremnijim uvjetima, u zimskom periodu kada je temperatura uglavnom bila oko -25°C, a snijeg toliko obilan da često nisam mogla razlikovati ljude od snjegovića. No, iako se općenito smatra da su Finci i po karakteru izrazito hladni, ja se ne bih potpuno složila s time. Oni samo paze da ne uđu u tuđi privatni prostor, što se često tumači na pogrešan način. Ja sam provela tri mjeseca na Sveučilištu u Helsinkiju te ne mogu reći da sam se osjećala posebno povezanom s finskim kolegama. No, budući da sam pokušavala iskoristi svo vrijeme na poslu za eksperimentiranje u zaista ‘svemirski’ opremljenim laboratorijima, a svoje slobodno vrijeme za nova iskustva kao što je kupanje u rupi usred zaleđenog jezera, nisam se posebno osvrtala na to. Međutim, kada sam se trebala vratiti u Hrvatsku, pripremila sam neke hrvatske delicije te pozvala sve kolege na oproštajno druženje da se pozdravimo i da nazdravimo. U jednom trenutku moja tamošnja mentorica potpuno je neočekivano stala na sredinu prostorije te započela govor. Pričala je o tome koliko joj je bilo lijepo raditi sa mnom te da joj je strašno žao što odlazim, nakon čega se i rasplakala te me čvrsto zagrlila. Ja sam bila potpuno u šoku jer nisam znala odakle u tom trenutku, nakon toliko vremena, dolaze sve te njezine silne emocije. Moram priznati da su i moje emocije vezane uz Finsku još poprilično intenzivne, jer je jednako intenzivno bilo sve što sam tamo doživjela i preživjela.
Nisam razmišljala o odlasku iz Hrvatske
Danas popularno pitanje za sve mlade obrazovane ljude; jeste li ikada pomišljali da odete iz Hrvatske?
Ne, nikada toliko da bi došlo do faze realizacije. Moram priznati da su neke ponude bile izrazito primamljive te mi ih je bilo i jako teško odbiti, no ja sam odlučila ostati i svakodnevno se truditi pridonositi da priča o Hrvatskoj bude malo bolja i veselija.
Općenito, kakvi su Vaši planovi za budućnost? Jeste li već postigli u životu sve što ste si zacrtali ili se Vaša očekivanja neprekidno povećavaju?
Budući da jedino što sam si ja čvrsto zacrtala u životu jest da budem sretna te, još više, da ljudi koje volim budu sretni, svaki je dan nova prilika da to iznova pokušam ostvariti. No, više od svega, voljela bih da se jednog dana mogu osvrnuti unatrag te vidjeti da je ono što sam radila u životu imalo nekog smisla. I izgubiti u pokušaju da se prisjetim svih veselih uspomena.
Cijeli intervju pročitajte ovdje.
A u nastavku pogledajte inspirativnu poruku Ksenije Uroić u povodu velike obljetnice Prve gimnazije Varaždin.
