Piškorovec puni stupce crne kronike i na lošem je glasu, nazivaju ga 'međimurskom zonom straha' zbog čestih krađa, nereda i pucnjava.
U naselju Piškorovec živi oko tisuću ljudi i osim asfalta i
struje nemaju ništa. Naime, ovdje nema nikakvih sadržaja, a
najbliža trgovina udaljena je 2,5 kilometra, piše
RTL.
Piškorovec puni stupce crne kronike i na lošem je glasu, nazivaju
ga ‘međimurskom zonom straha’ zbog čestih krađa, nereda i
pucnjava. Običnim danom to se nikako ne da naslutiti.
– Nekad je bilo kritično, bilo je siromaštvo, nismo imali cestu.
Sad zadnjih 10 godina počeli smo normalno živjeti i graditi kuće
što smo ušparali od socijalne pomoći
– kaže Mladen Ignac.
Umjesto te socijalne pomoći Romi u Međimurju trebali bi dobiti
vaučere zbog čestih optužbi da novac troše nenamjenski u
kockarnicama i na alkohol. I to im je trenutačno najveća
preokupacija. Oni s kojima smo razgovarali kažu, to rade
pojedinci, a problemi će biti još veći ukoliko se uvedu
vaučeri.
– Ne bismo se slagali da dobijemo te vaučere jer što da nam
zatreba za neke lijekove, za školu. Mi taj novac trošimo za kruh
i kad moramo s djecom kod doktora – kaže Verica
Oršuš.
Prije tjedan o njima je pričala cijela Hrvatska kada je
nevjenčani suprug ubio 37 godišnju ženu, majku 10 djece. Otprije
je bio poznat policiji zbog obiteljskog nasilja, krađa i
tučnjava. I tada se ponovno u javnosti otvorilo pitanje problema
Roma u Međimurju, ali ništa se promijenilo nije.
– Nitko nas nije posjetio, samo socijalna radnica i ponudili su
nam jednokratnu pomoć – kaže Irma
Balog, čija je majka ubijena, a sada ona i sestra brinu
o ostaloj braći i sestrama.
Manje problematično naselje je Parag, najveće romsko naselje u
Hrvatskoj u kojem živi oko 2000 ljudi, od toga šesto djece.
Nemaju uvjete kakve bi trebali imati, u školu idu makadamom,
nemaju igrališta ni vrtića. Jedva je dočekao da nam se požali
47-godišnji Zlatko Kaljenoš. Već četiri
godine ide u pučko učilište i završio je pet razreda, a kaže:
– Evo, moram napraviti biciklu da bih išao u školu, ako ne dođem
dobijem minus.
I druge životne priče su slične pa tako Ljobomir
Horvat kaže:
– Živim od socijalne pomoći, ja od toga moram odgojiti i
nahraniti djecu. Da nema toga, ne bih im imao što priuštiti. Ako
nekom treba odem pokositi, cijepam drva, bilo što –
kaže.
U Međimurju u 12 naselja živi 10.000 Roma i Romkinja. Zbog
neslaganja s okolnim stanovništvom i nereda uvedeno
je nedavno 34 kontakt policajaca, a predsjednik Vijeća
romske nacionalne manjine Međimurske
županije Matijaš Oršuš kaže:
– Dođu oni u naselje kad ih netko treba, sada će povećati i broj
socijalnih radnica. Nemamo ništa protiv toga, ali apeliramo da se
naši Romi uključe i da budu barem čistači.
Jer čak ni romski pjevači više ne žive kao prije pa
tako Josip Oršuš kaže:
– Sviramo sve što nam dođe. Ali slabo je, sad živimo od te
pomoći za siromašne.
Trenutačnom situacijom u Međimurju nisu zadovoljni ni Romi i
Romkinje, niti većinsko stanovništvo pa zato iz policije
najavljuju nove mjere za sprječavanje obiteljskog i vršnjačkog
nasilja, huliganizma i čestih krađa. Više od svega Romima i
Romkinjama su potrebni obrazovanje i posao.