Veliki dio slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj umjetnosti.
1.3.1926. U Varaždinu se rodio, u Aninoj ulici, Miljenko
Stančić, slikar. Otac Valent,
željeznički činovnik bio je rodom iz Jerovca, majka
Marija iz Ivanca. U rodnom gradu Miljenko
Stančić završio je pučku školu i realnu gimnaziju gdje mu je
profesor crtanja bio akademski slikar Ladislav Kralj –
Međimurec. Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao je
1949. godine. Prvi puta izlagao je na godišnjoj izložbi slikara i
kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja 1949. godine, sudjelovao je
na oko 400 kolektivnih i imao tridesetak samostalnih izložbi.
Izlagao je u Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Belgiji, Japanu i
drugim zemljama. Od 1961. pa do smrti 1977. godine Miljenko
Stančić profesor je na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Veliki dio
slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim
slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj
umjetnosti.
1.3.1878. Konstituirano je i počelo djelovati društvo za
tjelovježbu ‘Varaždinski sokol’. Za predsjednika društva
izabran je Slavoljub plemeniti Pump, sudski
vijećnik, a u radu je sudjelovalo 45 izvršujućih i 25 podupirućih
članova. Sokolaši su prvih godina vježbali na gombalištu u
Graberju.
1.3.1716. Prvi puta se spominje novosagrađena kapelica
svetog Roka na kraju Zagrebačke ulice u Varaždinu.
Spomenuta je u izvješću zagrebačkog kanonika Singespielera.
Kapelicu su dali sagraditi Varaždinci u znak zahvale svetom Roku
kojemu su se molili da ih zaštiti od kuge koja je harala 1712.
godine.
1. i 2.3.1909. Nakon odluke gradskog poglavarstva da poveća
poreze na točenje vina, rakije i piva, varaždinski su
gostioničari proglasili štrajk. Sve gostionice u
gradu bile su zatvorene pa je to prisililo poglavarstvo da
odustane od povećanja poreza. Tako je štrajk gostioničara u
Varaždinu bio kratak i uspješan.