Bara Bačak najčešće čipku 'redi' u svojem dvorištu, a da bi napravila tabletić veličine 10 puta 10 centimetara, kaže, treba joj dva dana rada od jutra do mraka, oko 15 sati u komadu...
Lepoglavčankama je čipka ‘pitanje časti’, a tradiciju
čuvaju i širenjem znanja pa će vještini pletenja učiti
sve koji dođu na radionice.
Nevjerojatnom brzinom i spretnošću prebacuje batiće iz jedne ruke
u drugu, a pokrete koje s njima radi teško je i opisati.
Ručno isprepliće niti i slaže ih u čipku,
slijedivši nacrt mustre koja je naslikana na jastuku punjenom
sitnom najfinijom piljevinom.
Tabletići koje izrađuje tanki su poput paučine, a da bi dobila
krajnji proizvod, 80-godišnja čipkarica iz Lepoglave u pognutom
položaju zna provesti i cijeli dan.
Bacila je sve niz rijeku
Bara Bačak najčešće čipku ‘redi’ u svojem
dvorištu, a da bi napravila tabletić veličine 10 puta 10
centimetara, kaže, treba joj dva dana rada od jutra do mraka, oko
15 sati u komadu.
No novac joj dobro dođe s obzirom na njezinu mirovinu od 800
kuna. Jer i taj najmanji tabletić, naime, košta oko stotinu eura,
a cijene se znaju penjati i do 15.000 kuna. Vrijednost se
određuje po veličini i zahtjevnosti izrade, ali
i da bi se čipkaricama nadoknadio mukotrpan i dug rad. Upravo je
to razlog zbog kojeg gospođa Bara, koja je plela još kao
12-godišnja djevojčica dok bi čuvala krave, nije željela da
njezine tri kćeri rade lepoglavsku čipku.
–
Čipke nisam počela iz ljubavi, nego iz nužde, jer roditelji nisu
imali novca, naučila me majka. Završila sam četiri
razreda osnovne škole, a kada sam se udala s 19,
odlučila sam da čipku više neću raditi. Bacila sam sav pribor u
rijeku Bednju jer nisam željela da je itko više u obitelji
izrađuje – kaže gospođa Bara.
Pribor nije taknula punih 40 godina, nego je
naučila plesti stolce od šiblja, od čije je prodaje i živjela.
Čipki se vratila tek prije nekoliko godina, a otad je postala
prava ‘pletačka zvijezda’.
Na Cro-a-Porteru 2016. bila je u centru pažnje na reviji modnog
dvojca koji čine Tadija Glasnović i Nikola Zorotović, a koji
stoje iza brenda Chypka. Plela je dok su oko nje šetale
manekenke, a njezina čipka bila je sastavni dio kolekcije.
Njezina je čipka proglašena i najljepšom na
svijetu, i to na festivalu u Rusiji, a ona je samo jedna od žena
koja zna tehniku ovog filigranskog rada. Dok je
mnogima tek usputni detalj ili ukras na odjeći, Lepoglavkama je
čipka puno više, pletenje je za njih gotovo pa pitanje časti.
Stoga ne čudi da se ovaj maleni gradić u srcu Zagorja svake
jeseni na nekoliko dana pretvara u europsku prijestolnicu čipke.
Tako
će biti i ove godine na 22. Međunarodnom festivalu
čipke u Lepoglavi, koji počinje već danas i traje do
nedjelje. Na radionicama će se moći ‘rediti’ čipka, a domaći i
inozemni izlagači na izložbenim će prostorima u muzeju čipke te
pavlinskom samostanu predstaviti čipku i njezinu primjenu u
dizajnu, s obzirom na to da je ovogodišnja tema ‘Čipka i dizajn’.
Tehniku ‘donijeli’ pavlini
Postavit će tako u Kulturno-informativnom centru i šator od
čipke, koji su izradile članice čipkarskog društva ‘Danica
Bresler’ u suradnji s japanskom kiparicom Akiko Sato. Šator je,
kaže jedna od članica Verica Dubovečak, u znaku
sunca jer ono u Japanu simbolizira majčinstvo.
– Deset do 15 čipkarica izmjenjivalo se u smjenama. Radilo se po
15 sati dnevno, a završile smo za mjesec dana. Starije su
čipkarice iskusnije pa su malo brže radile, a mlađe su ih stizale
koliko su mogle – kaže Verica Dubovečak te
dodaje da je bilo fizički zahtjevno jer se konstrukcija nije
mogla okretati, batići su padali na pod pa su se one morale
okretati, a ponekad čak i leći.
Lepoglavska čipka jedina je na UNESCO-ovoj listi
koja se radi s batićima, kojih u izradi uvijek mora biti paran
broj. Najviše ih može biti 68, odnosno 34 para. Pribor za izradu
je i košarica, tzv. dedek – jastuk na kojem su iscrtani motivi
koji su predložak za pletenje.
Počeci čipkarstva u Lepoglavi sežu od dolaska
pavlinskog reda u 15. stoljeću. Oni su čipku
koristili za ukrašavanje crkvenog ruha. S vremenom, znanje izrade
čipke proširilo se među lepoglavskim ženama.
Lepoglavska je čipka svoj procvat doživjela krajem 19. stoljeća i
u prvoj polovici 20. stoljeća zahvaljujući Zlati pl. Šufflay,
koja prva organizira izradu čipaka i oplemenjuje je narodnim
ornamentom, a njezin rad nastavlja Danica
Brössler nakon Prvog svjetskog rata.