NAŠIM KRAJEM

BAKA S PLANINE Bara živi na 500 metara nadmorske visine. Radi cijeli život i ni najmanje se ne opterećuje svojim godinama

Ako ste ikad točili vodu na izvoru Bele, onda ćete znati o koje zaseoku je riječ. To su one kuće na vrhu prijevoja ispod velike stijene. Ime je nastalo po Bugarima koji su ondje doselili kada su dobili posao u kamenolomu.

Deda Toni nedavno je digao hrvatsku javnost
svojim iskrenim nastupom koji je u vrlo kratkome vremenu postao
viralni hit. Radi Googlea, Wikipedije i ostalih lako dostupnih
internetskih sadržaja pomalo smo zaboravili na dostupnost nekih
informacija iz prve ruke, dakle izravno od starijih.

Tragom toga proteklog vikenda posjetio sam zaseok
Bugari, koji spada pod naselje
Podrute, a Varaždincima je možda poznatiji po
penjalištu Pokojec.

efcc3c09bfc76af73fac574704fb175c.jpg?v=1

Ako ste ikad točili vodu na izvoru Bele, onda
ćete znati o koje zaseoku je riječ. To su one kuće na vrhu
prijevoja ispod velike stijene. Ime je nastalo po Bugarima koji
su ondje doselili kada su dobili posao u kamenolomu.

Prijatelj Tomica već mi dugo priča o svojoj
legendarnoj baki koja živi na petsto metara nadmorske visine i
prva je ispod stijene.

c6235ac87a6dd44971e05563f7d20f0c.jpg?v=8

Baka Bara Petrač (82) trenutno je jedna od samo
četiriju starijih stanovnika čije su kuće odvojene od zaseoka i
nalaze se na najvišem i najgrubljem terenu, a do njih se stiže
strmom makadamskom cestom.

Ujedno, ona je i najstarija među njima, a ja bih se usudio reći i
najhrabrija.

Do nje smo došli okolnim putem kroz planinu, a pritom smo
nailazili na tragove šumskih životinja. Na samo tristotinjak
metara od njezine kuće naišli smo na kaljužu u kojoj se redovito
valjaju divlje svinje iz tog kraja. Imaju lijepo utabane staze pa
je sad u zimsko vrijeme prilično lako pratiti njihovo kretanje.

Kada bakin pas Medo lavežom upozori na divlje
životinje iz šume, baka Bara izađe na dvorište i par puta udari
po starom kotlu za pečenje rakije.

– Medo ima uganutu šapu – rekla nam je kad smo došli.

69ffe416a07129169b8d78bfac75a564.jpg?v=8

Iako je bila nedjelja, mi smo je našli na dvorištu dok je
sortirala domaći kukuruz.

– To ti je domaći kukuruz. Ja ga koristim za žgance. Sad tražim
nekoga da mi to prepela da mi naprave brašno – pokazuje nam
bijela zrna.

d500c1d1fd1eb541de252e0cc7069d14.jpg?v=1

Kuća u kojoj živi stara je preko sto godina, ali još uspješno
odolijeva zubu vremena. Toplina zidane peći u bakinoj kuhinji
nakon duge šetnje bila je dobra uvertira u našu nedjeljnu ćakulu.

bc5fe860a5639df852d12905761d83fe.jpg?v=1

Pokazuje nam i sobu u kojoj je stari krevet, perina. Na zidu
slike svetaca i fotografije.

– To su mi svekar i svekrva – pokazuje na jednu od njih.

Unatoč velikom broju godina koje ju prate, baka Bara ima izrazito
dobar sluh i vid.

– Malo mi je maglica, ali vidim dobro – kaže nam. I ne žali se.

U šali sam konstatirao da je mentalno i psihički u prilično
boljem stanju od većine mojih vršnjaka.

d7846926fdcc08e495d5fcc7dee0fa4c.jpg?v=1

Ova radišna i vesela starica koja se nikad ne žali ujedno je i
banka starih sjemenskih sorti .

– Imam puno sjemenja. Evo, tu je pet vrsti graha, tri vrste
mahuna – pokazuje nam tek jedan manji dio.

– Puno toga i podijelim. Ljudi dolaze po sjeme, znaju da imam –
dodaje.

Naslijeđeno znanje, težak teren i prilično zahvalna zemlja iz ove
su žene napravile pravu stručnjakinju za permakulturu. Upravo joj
se vidi žar u očima kada priča o poljoprivredi i načinima sadnje
pojedinih kultura.

3ac1593715ec060c33b6e1e7c9be2c30.jpg?v=1

Ljude koji su naselili ovaj kraj domaće stanovništvo upamtilo je
upravo po nekim drugačijim zemljoradničkim metodama pa su tako
krumpir sadili na strminama planine.

Danas baka ima samo psa i pernate životinje, no nekad su tu bile
dvije krave i svinje.

c550ddc085fbc6d67fff92b83f27e77d.jpg?v=1

Naravno, druženje bi bilo nepotpuno da se nismo dotakli narodne
medicine i njezinog utjecaja na dugovječnost ove starice. Uz
domaće namirnice i čajeve koje sama suši, zaključili smo da je
rad najveći čimbenik u dugovječnosti bake Bare.

90c964c89744f71a88f2791b58747a67.jpg?v=1

Jedino negativno čega smo se dotakli bile su ružne vijesti koje
dobiva iz plastične kutije, njezinog najčešćeg, no ne i najboljeg
prijatelja.

Vrijeme koje smo proveli u razgovoru brzo je proteklo.

– Bi ti tu živel? – pita me na kraju baka Bara, kao da zna koliko
mi se sviđa njezin način života i mjesto na kojem živi – Jednog
dana, kad me ne bude, Tomica bu tebi prodal grunt – zaključila je
mudro i duhovito.

Siguran da ću se opet vratiti kod nje jer je jako ugodan
sugovornik i nepresušan izvor korisnih informacija. A rado ću
degustirati i domaće proizvode s njezinog vrta.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije