U Sokolskoj župi Varaždin 1931. godine bilo je 25 društava i 29 sokolskih četa.
22.3.1935. U Varaždinu je rođen Miljenko Horvat,
slikar. Po okončanju studija arhitekture u Zagrebu odlazi u
inozemstvo, živi i radi u Parizu i Montrealu. Imao je samostalne
izložbe slika u Zagrebu, Bruxsellesu, Montrealu i gradovima
Kanade.
22.3.1931. Utemeljena je sokolska župa Varaždin
koja je objedinjavala rad sokolskih društava i četa s područja
Čakovca, Preloga, Ivanca, Novog Marofa i Varaždina. Dužnost
starješine Sokolske župe u 1931. i 1932. godini obnašao je
Stjepan Novaković, a glavni pokretač aktivnosti bio je
gimnastički stručnjak Zvonimir Suligoj. U novoutemeljenoj župi
Varaždin djelovalo je ukupno 6742 članova po brojnim četama,
vježbalo je 2414 dječaka, 1604 djevojčica, 669 naraštajaca, 583
naraštajki, 1292 odrasla člana i 180 članica. Varaždinski
sokolaši nastupili su na sletovima u domovini i inozemstvu,
priređivali sportska takmičenja u Varaždinu. Voditelji društava i
četa pohađali su prednjačke tečajeve koji su se održavani svake
godine. U Sokolskoj župi Varaždin 1931. godine bilo je 25
društava i 29 sokolskih četa.
Staro varaždinsko kazalište u Kranjčevićevoj ulici 4. koje je
bilo u privatnom vlasništvu, postalo je sredinom 19.stoljeća
premalo za potrebe grada pa je gradsko zastupstvo u ožujku 1870.
godine donijelo odluku o gradnji nove kazališne zgrade. Izabran
je ‘Kazališni građevni odbor’ na čelu s gradonačelnikom
Antunom Melinčević i raspisan natječaj na kojem
je prihvaćen plan gradnje bečkog arhitekte Hermana Helmera.
Zemljište za gradnju kazališta odabrano je na rubu gradskog
parka, širokom slobodnom prostoru povezanim s Kapucinskim trgom.
Radovi na gradnji počeli su 1871. godine a vodio ih je zagrebački
graditelj Janko Jambreščak. Najveći problem bio je kod
postavljanja temelja jer se drvenim trupcima morao dodatno
pojačati teren obzirom da se gradilo na zatrpanom bivšem
grabištu. Nova kazališna zgrada dovršena je 1873. godine,
unutarnje radove izveli su majstori iz Graza i Maribora. U
gledalištu kazališta bilo je 34 lože, 206 sjedala u parteru i
balkonu dok je na galeriji i u parteru bilo 200 stajaćih mjesta,
odnosno ukupno je bilo mjesta za 542 posjetitelja. U zgradi na
prvom katu uređena je velika plesna dvorana i čitaonica, u
prizemlju prostorije kavane, gostionice i kuhinje, a na drugom
katu stanovi kazališnog ravnatelja i domara. Kazališna zgrada
svečano je otvorena u rujnu 1873. godine. Herman Helmer, koji je
se oženio Varaždinkom, utemeljio je u Beču specijaliziranu
arhitektonsku tvrtku koja je gradila kazališta, koncertne
dvorane, palače i dvorce u Europi i Americi.