U srijedu, 15. studenoga, u jutarnjim satima u 67. godini života iznenada je preminula istaknuta varaždinska novinarka Anica Jeremić.
Brojne generacije stanovnika varaždinskog kraja odrastale su, mnogi ni ne znajući, uz njezine članke koje su čitali u Varaždinskim vijestima, najdugovječnijem lokalnom tjedniku na ovim prostorima, kojem je bila odana tijekom cijeloga svog radnog vijeka.
U redakciji Varaždinskih vijesti provela je više od 36 godina, otkako je u nju kročila 1. kolovoza 1972. godine. Bogato profesionalno iskustvo okrunila je funkcijom urednice novina, koju je obnašala tijekom određenog razdoblja. U prijevremenu mirovinu otišla je 31. prosinca 2009. godine.
Bolje rečeno, bila je primorana otići. Iz poduzeća kojem je cijelo proteklo vrijeme bila lojalna i vjerna otišla je, sasvim doslovno, s gorčinom u ustima i suzama u očima. Jer živjela je Anica i radila u neka drugačija vremena, kada ni radno mjesto ni poduzeće u kojem se radilo nisu bili tek možebitna prolazna stavka u osobnom CV-u.
I ne samo da je bila lojalna zaposlenica, Anica Jeremić bila je prije svega vrsna novinarka i beskompromisna profesionalka koja je s jednakim žarom pristupala svojem poslu i nakon 30 godina rada.
Iako nije bila školovana za zvanje kojim se bavila tijekom cijeloga radnoga vijeka – pohađala je, naime, Učiteljsku akademiju u Čakovcu – bila je, možemo to tako reći, ‘rođena’ novinarka. Takvih se imena u povijesti varaždinskog novinarstva ne može izbrojati mnogo.
Naizgled stroga i oštra, bez dlake na jeziku, vrlo čvrsta i postojana, prodorna i beskompromisna, Anica je, složit će se vjerojatno s tim svi koji su je poznavali, iza takvog profesionalnog lica njegovala jednako tako blagu i suosjećajnu narav. Svjedoče tome i brojna humana i humanitarna djela koja je počinila tijekom života, ali daleko od očiju javnosti, bez potrebe za samopromocijom.
Anica Jeremić bila je snažna žena koja je svojim privatnim i profesionalnim životom u potpunosti zaslužila svačije poštovanje, ali i zahvalnost. Provela je ispunjen i smislen život na koji njezina obitelj može biti ponosna.
Aničin karakter i odnos prema životu možda najbolje oslikava jedan ‘štiklec’ iz njezine mladosti. Na svoje je vlastito vjenčanje otišla – potajno. Haljinu i druge potrebne stvari za vjenčanje u najlonskoj je vrećici bacila kroz prozor kuće te odglumila da ide na posao. Uzela je stvari, sjela na autobus i krenula u grad na ceremoniju.
Razlog za ovakvo tajno vjenčanje bilo je neodobravanje njezina braka sa tada partnerom, a već za koji sat suprugom Martinom. ‘Iz toga brašna ne bu tijesta’, govorilo se. On je, naime, bio ‘socijalno dijete’, a ona je dolazila iz relativno dobrostojeće seljačke obitelji.
Vjenčali su se 2. rujna 1972. godine i proveli u braku punih 45 godina. Kad se još tome pribroji i sedam godina ‘hodanja’, onda je to impresivna brojka od 52 godine zajedničkog života. Tijesto je ipak dobro ispalo.
Godine 1973. Anici i Martinu rodio se sin Ivica, a posebno se veselila unucima Maxu i Istoku, s kojima je obožavala raditi školske zadaće i, naravno, pisati o školskoj lektiri.
Ni nakon odlaska u mirovinu, kao svaki pravi novinar, nije mogla bez pisanja. Tako je 2012. godine odradila ogroman posao u stvaranju velike Monografije općine Sračinec, koja je tiskana na više od 400 stranica!
A njezino zadnje djelo je knjiga ‘Svatovski običaji Sračinca i Svibovca Podravskog’, na kojoj je radila u suradnji s Udrugom žena ‘Preslica’ Sračinec.
Točku na kraju posljednjeg teksta za knjigu stavila je u utorak, 14. studenoga, u popodnevnim satima. Sljedećeg jutra je otišla.
Posljednji ispraćaj Anice Jeremić bit će na groblju u Petrijancu u subotu, 18. studenoga, u 15 sati. Njezina želja bila je da bude kremirana i obitelj će tu želju poštivati.
