Mnoga rodilišta nose oznaku 'Prijatelji djece', a što je s majkama?
Na online konferenciji koja će se održala jučer, 24.
rujna, od 13 do 15 sati u organizaciji udruge Roda i
Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, prvi puta su javno
predstavljeni rezultati istraživanja ‘Dostupnost zdravstvene
skrbi žena tijekom pandemije COVID-19’ koje je provedeno u
srpnju na uzorku od oko 1500 žena koje su zatražile skrb u
području zdravstvene zaštite trudnica, rodilja, babinjača, ali i
žena koje su tražile skrb tijekom postupaka medicinski
potpomognute oplodnje.
Istraživanje se odnosi na razdoblje potpune izolacije koja je
trajala od 19. ožujka do 22. svibnja te na razdoblje neposredno
nakon toga.
Konferenciji je nazočio državni tajnik u Ministarstvu
zdravstva prim. Željko Plazonić dr.
med, Višnja Ljubičić, dipl. iur.,
pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, dr. sc. Ivana
Radačić, članica Radne skupine UN-a o diskriminaciji
žena i djevojčica, Dubravka Šimonović,
posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama, brojni
zdravstveni radnici i radnice, te predstavnice i predstavnici
niza institucija i udruga.
Analiza je pokazala nekoliko strukturnih problema našeg zdravstva
koji s protekom vremena zdravstveni sustav opterećen
problemima čini sve manje dostupnim i usklađenim s potrebama
pacijenata.
I ovo istraživanje je pokazalo da su najveći problemi u području
reproduktivnog zdravlja žena neujednačenost sustava, nejednaka
dostupnost, prakse koje se ne provode prema preporukama struke i
koje nisu u skladu s medicinom temeljenom na dokazima.
Prvi rezultati istraživanja:
– Obustava u centrima za humanu reprodukciju značila je najmanje
47 dana bez postupaka medicinski potpomognute oplodnje u
Republici Hrvatskoj, a u nekim centrima i više od 2 mjeseca. Osim
što su pacijentice često ostajale bez adekvatnih informacija o
mogućnostima nastavka liječenja te posljedicama na njihovo
mentalno zdravlje, ‘lockdown’ na području humane
reprodukcije ima dalekosežne posljedice. Broj fakturiranih
postupaka prema HZZO-u od 3. do 6. mjeseca 2019. u odnosu na isti
period 2020. godine pokazuje pad 60-70 % postupaka samo na teret
HZZO-a te kao posljedicu očekujemo preko 200 manje rođene djece
iz MPO postupaka. Ako tome dodamo postupke u privatnim
poliklinikama, brojka će se popeti zasigurno i na više od
400 djece koja se neće roditi zbog prestanka postupaka
medicinski potpomognute oplodnje tijekom ‘lockdowna’.
– Ionako mala dostupnost tečajeva pripreme za porod i dojenje
tijekom izolacije znatno je smanjena. Ispitanice koje nisu
pohađale trudnički tečaj kao glavni razlog (56 %) navode
neodržavanje tečaja zbog epidemiološke situacije. Među onima koje
su pohađale neki tečaj za vrijeme izolacije, a takvih je 47 %,
najviše je onih (79 %) koje su pohađale e-tečaj za trudnice
udruge Roda, 34 % trudnica pohađalo je tečaj u domu zdravlja ili
rodilištu (prije uvođenja ili nakon popuštanja epidemioloških
mjera). Posebno zabrinjava podatak o 68,4 % trudnica koje
patronažna sestra nije kontaktirala tijekom trudnoće, te koje
nisu ni znale za takvu uslugu.
– Trudnička skrb je smanjena u vrijeme pandemije, pregledi su
bili rijeđi no što su inače i mnoge trudnice su upućene u druge
zdravstvene ustanove da ih obave. Jedan dio trudnica (9 %)
preskočio je preporučene preglede i pretrage, najčešće redovni
pregled ili pretragu. Zabrinjava činjenica da je u vrijeme
pandemije velik broj trudnica odlučio preglede i pretrage obaviti
u privatnim ambulantama – neophodno je raditi na tome da se
odljev prema privatnom sustavu zaustavi.
– Osjećaj trudnica zbog dostupnosti trudničke skrbi bio je u
potpunosti podijeljen – jedna trećina je imala pozitivno
iskustvo, jedna trećina negativno, a jedna trećina ni pozitivno
ni negativno iskustvo.
– Pristup zdravstvenoj zaštiti otežala je i činjenica da su
trudnice često morale same nabaviti zaštitnu opremu koja je bila
uvjet za pristupanje pregledima (50 %), ali i propusnice koje su
morale ishoditi za trudničke preglede (34 % trudnica je moralo
ishoditi propusnicu za ustanovu van mjesta stanovanja).
– Žene u Hrvatskoj žele koristiti primaljsku skrb i smatraju da
bi porod kod kuće trebao postojati kao mogućnost (20 %), odnosno
da bi primalje trebale moći raditi u odvojenoj primaljskoj
jedinici unutar rodilišta (48 %)
– Zbog pandemije, 28 trudnica (2 % ispitanica) odlučilo se za
porod kod kuće, a u razdoblju istraživanja njih sedam je rodilo
kod kuće (1 % uzorka) – što je broj kućnih poroda kojeg imaju
zemlje gdje je to pitanje dugi niz godina dobro regulirano. Žene
biraju porod kod kuće i neophodno je da se država pobrine da se
on odvija u sustavu javne zdravstvene zaštite.
– Pitanje pratnje na porodu predstavlja ogroman problem od samih
početaka pandemije – rodilišta su uvela različita pravila i za
vrijeme pandemije unazadio se desetogodišnji trend povećanja
broja rodilja koje imaju pratnju na porodu – sve to usprkos tome
da su Svjetska zdravstvena organizacija, ali i mnoga europska
stručna društva upozoravala da je pratnja na porodu iznimno važna
i da nema razloga da se ista ukine (prije COVID-a je 62 % žena
imalo pratnju na porodu, a za vrijeme pandemije tek 21 %). Jedna
trećina ispitanica izjavila je da je nedostatak pratnje na porodu
utjecao na porod tako da je imala lošije iskustvo.
– U slučajevima kad je pratnja ipak bila moguća, i dalje su
vrijedili uvjeti za pratnju – od pohađanja besplatnog tečaja
pripreme (koji se nije održavao zbog pandemije), do pohađanja
plaćenog tečaja, testa na COVID ili donošenja vlastite zaštitne
opreme.
– Osim pratnje na porodu srozala se i mogućnost kretanja u porodu
– u vrijeme COVID-a žene su uglavnom morale ležati u krevetu za
vrijeme trudova i poroda, dok je u vrijeme prije COVID-a taj
postotak bio (78 %). Mnoge su žene morale nositi maske za vrijeme
poroda (što nije u skladu sa preporukama) – njih 31 %.
– Za vrijeme pandemije, rutinske prakse su se nastavile odvijati
u istom omjeru (ubrzavanje poroda, prokidanje vodenjaka, rezanje
međice odnosno epiziotomija, nalijeganje na trbuh odnosno
Kristellerov hvat) kao i prije pandemije, no znatno se povećala
praksa rutinskog uvođenja braunile (90 %).
– Iznenađujuće, broj carskih rezova ostao je stabilan u odnosu na
prethodnu godinu, i iznosio je oko 24%, s udjelom planiranih
carskih rezova također bez statistički značajne razlike u godini
prije (11%). Usprkos izjavama čelnih ljudi iz stručnih društava
za ginekologiju i porodništvo u Hrvatskoj, za sada se čini da
broj carskih rezova nije porastao za vrijeme pandemije.
– Uzimajući u obzir sve, nastojanja da rodilišta u Hrvatskoj
zadovolje kriterije inicijative ‘Rodilišta prijatelji majki treba
postati prioritet – ovi trendovi ukazuju na to da se ide u
suprotnom smjeru.
– Rezultati u podršci dojenju tijekom boravka u rodilištima,
pokazuju značajan pad standarda u baby-friendly rodilištima u
Hrvatskoj. Tako je tek 19.48 % bilo u kontaktu ‘kožom na
kožu’ sa svojom majkom u trajanju od najmanje 1 sat
neposredno nakon poroda, a tek 36,38 % majki navodi da dijete
tijekom boravka u rodilištu nije bilo odvajano od njih, što je
zasigurno utjecalo na ukupan postotak isključivo dojene djece u
rodilištima, koji iznosi tek 41,32 %. Velika razlika zabilježena
je i u uspješnosti uspostavljanja dojenja ovisno o tome gdje je
dijete rođeno, pa tako djeca majki koje žive u Zagrebu imaju čak
20 % veću šansu biti isključivo dojena, nego djeca rođena na selu
ili u manjim gradovima. Podaci istraživanja pokazuju žurnu
potrebu donošenja nacionalnoga plana za podršku dojenju i
prehrani djece u kriznim situacijama, ali i usmjerenje podrške na
posebno ranjive skupine i na žene i djecu koja žive u manjim i
izoliranim mjestima.