Dvadesetih godina 19. stoljeća gostionicu i svratište otvorio je Jozef Femon, poslije njega vodio ju je njegov sin Paulus.
Tijekom 19. i 20. stoljeća jedan od najuglednijih varaždinskih
ugostiteljskih objekata bilo je svratište i gostionica, kasnije
hotel ‘Zlatno janje‘ u Kukuljevićevoj
ulici. Dvadesetih godina 19. stoljeća gostionicu i svratište
otvorio je Jozef Femon, poslije njega vodio ju je njegov sin
Paulus. Ispred objekta nalazio se sjenovit vrt u prvom katu soba
za goste. Restauracija u prizemlju preuređena je krajem
devetnaestog stoljeća kada su zidovi obloženi drvetom, ukrašeni
igurama i stihovima. U 20. stoljeću ‘Janje’ je bio elitni
varaždinski lokal.
Tijekom sedam stoljeća, sve do 1919. godine, grad Varaždin bio je
najveći posjednik vinograda u sjevernom dijelu Hrvatske na kojima
su radili gradski kmetovi gornjaci. Vinogradi su bili na
brežuljcima nedaleko grada: na Glaviču, Seketinu,
Koradovici, Dugom Vrhu, Banščini, Haliču, Obrežju i na njima se
godišnje proizvodilo više od 170.000 litara vina. Na
vinogradskim posjedima radilo je oko 330 gradskih podanika koji
su sa svojim obiteljima živjeli u drvenim kolibama s
podrumima gdje su čuvane bačve s vinom. Gradska općina dio vina
prodavala je u svojim točionicama dok je jedan dio bio namijenjen
kao plaća gradskim činovnicima.