Teškoće zbog kojih se traži pomoć psihoterapeuta jesu razvod roditelja, otpor prema školi, anksioznost, depresija, trauma u djetinjstvu, zlostavljanje... Popis je dugačak.
O temama vezanima uz razvoj
jezika i govora te emocionalnog razvoja djece za Varaždinski.hr
piše Maja Vincek Slunjski, logopedinja i
psihoterapeutkinja za djecu i adolescente iz Vrtlog
Centra za logopediju i savjetovanje.
Psihoterapija je, najjednostavnije rečeno, liječenje razgovorom.
No, to nije običan razgovor, već proces koji se odvija prema
određenim pravilima, koji ima jasan cilj i strukturu.
Psihoterapija i savjetovanje su liječenje razgovorom kroz
terapijski odnos.
Jednostavan primjer kada bismo trebali potražiti pomoć
psihoterapeuta za djecu jest ovaj… Ukoliko se dijete ozlijedi,
padne i slomi ruku, brzo ćemo potražiti pomoć liječnika kako bi
bol i ozljeda brzo prošla i kako ne bi ostale posljedice. S druge
strane, ako primijetimo da je dijete postalo lošije volje,
nezadovoljno, anksiozno, pokazuje otpor prema školi i/ili školski
uspjeh je lošiji, ukratko, primijetimo da je dijete psihički
loše, hoćemo li i za takvu bol potražiti pomoć? Pogotovo dok
znamo da takve ‘ozljede’ mogu imati puno veće i dugotrajnije
posljedice na cjelokupnu osobnost djeteta. U takvim slučajevima,
roditelji često ne znaju kome se obratiti.
Kada i gdje potražiti pomoć?
Iako se posljednjih dana, zbog krize uzrokovane korona virusom,
mnogo govori o oblicima psihološke pomoći koja je sve više
potrebna i odraslima i djeci, još uvijek postoji mišljenje
okoline kako je psihoterapija namijenjena za psihički bolesne
ljude, što nikako nije točno.
Primjer. Dijete dođe iz škole, opet tužno i bezvoljno. Nakon
nekoliko tjedana čak odbija otići u školu, počinje ga boljeti
trbuh svaki put kada bi se trebalo spremiti za školu. Kao
roditelj shvaćate da nešto nije u redu, razgovarate u školi gdje
vam objasne da dijete ima problema s nekolicinom druge djece koja
ga ‘zezaju preko poruka, no to je normalno za njihovu
dob’. Ljuti ste nakon takvog objašnjenja i ne znate što vam
je činiti, no svjesni ste da vaše dijete treba pomoć. Za to
vrijeme dijete je već duboko zagrezlo u osjećaje nemoći, manjak
samopouzdanja, bezvoljnosti, anksioznosti ili čak depresije.
Pomoć stručnjaka bit će od velike pomoći kako bi se dijete
vratilo na pravi put, pomoglo mu da ojača, vrati samopouzdanje i
nauči se nositi s izazovima današnjeg odrastanja.
Teškoće zbog kojih roditelji najčešće potraže pomoć
psihoterapeuta jesu: razvod roditelja, otpor prema školi,
anksioznost, depresija, trauma u djetinjstvu, zlostavljanje i/ili
zanemarivanje, nasilje preko interneta – cyberbullying, nasilje u
školi, tugovanje radi gubitka bliske osobe, nesigurnost i manjak
samopouzdanja… Nažalost, ovo je samo kraći popis radi kojih
roditelji osjete potrebu javiti se psihoterapeutu.
Kako izgleda tipičan susret psihoterapeuta i djeteta u
jednoj terapijskoj seansi?
Prvi susret i razgovor o djetetovim teškoćama obično se odvija s
roditeljima i/ili ostalim članovima obitelji koji brinu o
djetetu. Uzima se cjelokupna povijest djetetova funkcioniranja u
obiteljskoj i školskoj sredini, uz objašnjenje problema koji muči
dijete.
Nakon razgovora s roditeljima, dijete dolazi samostalno, bez
roditelja. Tada mu se na jasan način (ovisno o dobi djeteta)
objašnjava svrha i način rada, kako dijete ne bi bilo zbunjeno
što se očekuje od njega. Objašnjava se da je to samo njegovo
vrijeme, gdje može pokazati sve svoje osjećaje, brige, probleme
bez bojazni da će biti osuđivano. Da je to vrijeme kada se sluša
samo njega, i njegova strana priče.
Sve to se radi na primjeren način, u skladu s djetetovim
mogućnostima. Prema tome se odabire i način rada; kroz igru,
pričanje terapeutskih priča, crtanjem, modeliranjem, pokret,
igranje uloga, pisanjem priča, pripovijedanjem ili samo
razgovorom ukoliko je dijete dovoljno zrelo (adolescenti).
Primjer
korištenja igre u dijagnostičke i terapeutske svrhe jest upotreba
kućica za lutke. Većina djece voli se igrati njome, čemu svjedoči
i moja kućica u kabinetu, koja je prva postaja svakog djeteta
koje uđe kroz vrata. No igrajući se figuricama i
slaganjem njih u određene odnose može se iščitati mnogo o tome
kako funkcionira dijete unutar svoje obitelji. Vođenjem te igre
možemo puno saznati o tome tko je autoritet u obitelji, gdje je
dijete u toj obitelji, kako obitelj funkcionira u cjelini. Dijete
takvom igrom odigrava situacije koje je vidjelo/doživjelo ili
htjelo doživjeti.
Primjerice, djeca s razvedenim roditeljima će možda staviti mamu
i tatu za isti stol da objeduju zajedno, kako bi pokazalo svoju
želju za zajedničkim roditeljskim druženjima oko stola, iako se
to ustvari ne događa. Zato postoji stručnjak koji takvu igru može
razumjeti i vidjeti djetetove želje, čežnje i potrebe te
nakon toga objasniti i pomoći djetetu.
Ovo je bio primjer rada s kućicom kod male djece, no postoji
mnogo različitih tehnika i načina rada s djecom svih uzrasta.
Mala djeca najbolje se izražavaju kroz igru, adolescenti
direktnim razgovorom. No za svako dijete, bez obzira na
uzrast, potrebno je prvo uspostaviti odnos pun povjerenja.
Stručnjak koji radi s djetetom treba biti otvoren, autentičan i
iskren jer djeca to odmah prepoznaju. Ukoliko ne dođe do
uspostave odnosa, nema pomaka ni poboljšanja u terapijskom
procesu.
Ukoliko imate pitanje ili
nedoumicu iz područja logopedije ili psihoterapije, slobodno nam
se javite s pitanjem. Naša logopedinja i psihoterapeutkinja će
vam rado odgovoriti i ponuditi savjet što učiniti.
Vrtlog Centar za logopediju i
savjetovanje (www.vrtlog-centar.hr)
Pišite nam na: maja@vrtlog-centar.hr