Prve škole za urare u Hrvatskoj pojavile su se u 19. stoljeću, a među njima bila je i 'varaždinska škola'...
25.10.1993. Izvedena je povijesna premijera
predstave kajkaviziranog Shakespearea ‘Puno larme a za
ništ’. Taj scenski pothvat izveo je pomlađeni dramski
ansambl HNK u Varaždinu, a zahvaljujući glumcu Tomislavu Lipljinu
i redatelju Vladimiru Geriću. Tomislav Lipljin bio je prvi
prerađivač koji se usudio pretočiti jedno djelo Williama
Shakespearea u nestandardno hrvatsko narječje – kajkavštinu.
Glazbu za predstavu potpisao je Dragutin Novaković – Šarli, a
scenografiju Goran Merkaš. Ovom praizvedbom Hrvatsko narodno
kazalište u Varaždinu je dostojno obilježilo 120. obljetnicu
izgradnje svoje kazališne zgrade.
25.10.1985. Svečanoj akademiji u čast
Dana dobrovoljnih davalaca krvi, održanoj 25. listopada
1985. godine, nazočili su brojni davaoci i aktivisti organizacija
Crvenog križa iz općine Varaždin te gradova pobratima: Radovljice
(Slovenija), Sarajeva (BiH), Rijeke, Maribora (Slovenija) i
susjedne Mađarske. Svečanost je otvorio Slavko Tušek, predsjednik
Općinske organizacije Crvenog križa Varaždin. Na svečanosti su
višestrukim davaocima i aktivistima dodijeljena priznanja i
značke Crvenog križa Hrvatske. Kulturno – umjetnički dio programa
izveli su učenici Prve i Pete osnovne škole te članovi OKUD-a
Milica Pavlić – Kata.
25.10.1899. U Varaždinu je
utemeljena časnička brigadna konjanička škola
koju su morali pohađati budući časnici ulanske i dragunske
pukovnije stacionirane u Varaždinu. Dugo godina voditelj škole
bio je major Artur plemeniti Dreger. Na prijelazu 19. u 20.
stoljeća Varaždin je snažno vojno središte u kojem je više od
deset posto stanovništva pripadalo vojničkom staležu: od 13000
žitelja u gradu čak 1400 je bilo vezano uz vojsku.
25.10.1824. Obnovljena zgrada na uglu
Stepinčeve ulice 1. i Pavlinske ulice, u kojoj je danas
smještena turistička agencija Varaždintours, sagrađena je 1824.
godine. Visoku prizemnicu s mansardnim prozorima na zatrpanom
sjevernom grabištu sagradio je bravarski majstor Karolous Part a
od njega je kuću kupio zvonoljevač Antonius Fill. Sredinom
19.stoljeća u toj zgradi varaždinski tiskar Josip plemeniti
Placer uredio je tiskaru koja rado sve do 1922.godine kada je
preseljena u Zagreb.
~~~
Prva mjerenja vremena bila su pomoću sunčanih i pješčanih satova.
Satovi s utezima, iz kojih su se razvili današnji satovi, nastali
su u srednjem vijeku i bili postavljeni na gradskim tornjevima,
crkvama i drugim javnim mjestima. Tek u 16. stoljeću razvojem
satnog mehanizma satovi se počinju koristiti u privatnim kućama.
Osim što su prikazivali točno vrijeme, satovi su pravljeni kao
ukrasni predmeti – dio namještaja u stilovima vremena kada su
nastali – rokokoa, klasicizma, bidermajera. Prve škole za
urare u Hrvatskoj pojavile su se u 19. stoljeću a među
njima bila je i ‘varaždinska škola’ koju je u
Ogulinu utemeljio Ivan Briksi. U Varaždinu najstariji javni
satovi sačuvani su na Župnoj crkvi svetog Nikole, Gradskoj
vijećnici i sunčana ura na Franjevačkoj crkvi.