Knjigu mladog putnika moguće je naručiti i pročitati što je sve prošao u prvih 14 mjeseci putovanja do Novog Zelanda.
Tomica Kristić, putopisac koji je 2019. godine
završio četverogodišnje putovanje do Novog Zelanda, objavio je
prvu knjigu pod naslovom ‘Putovanje u
Međuzemlje’.
Pustolov iz Vidovca rekao nam je što se sve događalo prije i
tijekom pisanja knjige, kako je prošla kampanja uz pomoć koje je
tiskao knjigu te kakvi su planovi za dalje.
O čemu se radi u knjizi? Istina, već se iz naslova da
iščitati, ali koje su neke dodatne zanimljivosti koje si uključio
u svoje prvo djelo?
Ova knjiga je prvi dio trilogije i u njoj opisujem prvih 14
mjeseci autostoperskog putovanja na drugi kraj svijeta. Kako sam
u to vrijeme putovao kroz Aziju, opisujem ljude koje sam upoznao
i događaje koji su mi se desili u zemljama kroz koje sam
prolazio. Pravi putopis i pravo opisivanje započinje u Iranu u
kojemu sam proveo mjesec dana.
Ta pomalo krivo shvaćena zemlja bila mi je velika prekretnica
putovanja, i od nje sve je krenulo onako kako sam si na samom
početku zamislio da bi trebalo biti, a nije zato što sam prva dva
mjeseca Puta bavio pitanjima o svojoj, pa rekao bih,
ekstravagantnoj odluci. Zatim brodom dolazim u Dubai, a zatim i u
Oman u kojemu opisujem 2400 kilometara dugo autostopersko
iskustvo kroz omansku pustinju. Uskoro s pričom dolazimo u Indiju
o kojoj sam u knjizi najviše pisao. Od kulturnog šoka koji me
zadesio kada sam stigao u Mumbai, do zanimljivih i čudnih
iskustva koja su mi se desila na cestama Indije.
U njoj sam dosta koristio vlak, što je bilo zasebno i neopisivo
iskustvo. Opisujem i ljude koji su me preko kaučsurfinga
ugostili, što je ponekad bilo vrlo čudno pretežito zbog kulture i
društvenih običaja koja nas razdvaja. Govorim i o bollywoodskim
filmovima na čijim sam snimanjima kao stažist tri puta osobno
prisustvovao. Zatim odlazim na Himalaju u Nepal, što mi je bilo
najbolje iskustvo cijelog putovanja. U tom poglavlju opisujem
dvotjedni treking kroz masivni planinski lanac Annapurna. Uskoro
se pričom selim na sjever Indije gdje sam tri tjedna volontirao u
školi s nezbrinutom djecom, i ujedno živio s budističkim
monasima. Nakon Indije pričom odlazimo u Mjanmar u kojemu sam se
itekako namučio da bih ulovio autostop. Zemlja je to koja je tek
prije nekoliko godina otvorila vrata turistima i trebat će još
koja godina da se priviknu na dolazak stranica.
Zbog te činjenice, u Mjanmaru je zabranjeno kampiranje, spavanje
u kući domaćina i još štošta. Sve te zabrane sam morao
prekršiti da bih uspio u svom autostoperskom naumu. Ubrzo dolazim
u Tajland gdje opisujem dvotjedni život s
lejdibojevima te noćni život te
‘raskalašene’ zemlje. Zatim je uslijedila Kambodža koja mi
je posebno prirasla srcu. Siromašna je to zemlja, ali popunjena
ljudima bogatog srca i upravo zbog toga imao sam vrlo dobra
i nezaboravna iskustva. U njoj se najviše bavim opisivanjem
džungle i hrama (najvećeg hrama na svijetu) koji se tamo
nalazi, a kasnije i autostoperske dogodovštine na putu prema
Vijetnamu. Dolaskom u Vijetnam završavam svoju prvu knjigu.
Također, na početku same knjige opisujem i kako je uopće došlo do
takvog putovanja i što me to točno natjeralo da promjerim koncept
života. U tom opisivanju zavirio sam 10 godina u prošlost te iz
tog razdoblja izvukao činjenice koje su me kasnije izgradile u
putnika kakav sam danas. Na samom početku opisujem i jedno vrlo
negativno iskustvo koje me nekoliko godina prije Puta zadesilo,
što je također na kraju utjecalo na moju odluku o putovanju po
svijetu.
Kako je teklo izdavanje knjige i kako si se na kraju
snašao?
Krajem prošlog ljeta pokrenuo sam kampanju u vezi financiranja i
preko koje sam unaprijed prodavao knjigu koja još nije ‘fizički”
postojala. Puno ljudi me podržalo i naručilo knjigu unaprijed.
Kampanja se pokazala odličnom idejom i preko nje sam sakupio
dovoljno novaca da si pokrijem veći dio troškova, točnije 80
posto. Sve u svemu, zadovoljan sam.
Vjerujem da protekla godina dana nije bila laka za
avanturista i ljubitelja putovanja poput tebe. Kako si ‘rješavao’
lockdown i gdje si sve živio?
Da, to je istina. Svi bismo najrađe zaboravili prošlu godinu da
je uopće postojala. Čuo sam jednu fora frazu o 2021. godini, a to
je da ‘nikad ne pričaj o 2020. godini’. Krajem 2019. započeo sam
s pisanje knjige, ali ubrzo sam otišao u Vijetnam, gdje sam
nastavio s pisanjem. Vijetnam je jedan od vrlo rijetkih zemalja
svijeta koja se uspješno obranila od korone, tako da posljedice
koje su zadesile cijeli svijet ovdje nisam praktični niti
osjetio. Godinu sam proveo radeći na knjizi.
Sada je već počelo određeno vrijeme od tvog putovanja po
kojem su te svi prepoznali. Kakvi su planovi za dalje? Kako si se
osjećao u ‘spisateljskim cipelama’, ali koliko je i i sam proces
pisanja trajao?
Pisanje je jedan dugotrajan i vrlo detaljan posao. Prije nego sam
počeo raditi na knjizi nisam znao da će mi toliko vremena trebati
da je napišem. Na samom rukopisu radio sam punih 13 mjeseci, i to
svakodnevno. Nakon što je taj proces konačno završio, tekst mi je
otišao u ruke uredniku, lektoru, na prijelom, itd….što je trajalo
dodatnih dva mjeseca. Kad sve to izračunamo, stvaranje ove knjige
trajalo je točno 15 mjeseci! Knjiga je velika, sadrži 412
stranica (324 stranice teksta + 88 stranice fotografija). Kako je
putovanje trajalo nekoliko godina, odlučio sam napisati
trilogiju, a ovo je tek prva knjiga. Za mjesec dana krećem s
pisanjem drugog dijela.
Početkom proljeća vraćam se doma u Hrvatsku, a u svibnju planiram
započeti turneju predavanja po Hrvatskoj i zemljama bivše Juge.
Nadam se da će se do onda stanje oko virusa smiriti. Ovu godinu
većinom ću se baviti pisanjem i predavanjima. Planiram kupiti i
kamper, što će mi uveliko olakšati cijeli taj process predavanja
i kretanja po Hrvatskoj i izvan nje. Tek druge godine
okretat ću se nekim daljnjim planovima, i razmišljati o nekim
novim projektima. Naravno, imam ih već nekoliko u glavi, samo
trebam odabrati pravo vrijeme kad krenuti u realizaciju s njima,
a do onda trebam biti strpljiv i baviti se putovanjem koje je iza
mene, odnosno posvetiti se pisanju.
Knjigu možete naručiti –> OVDJE
