The Dark Storyteller

BOŽIĆ PRIJE BOŽIĆA (1) Drevne priče i legende o zimskom solsticiju

The Dark Storyteller donosi nam priču o porijeklu Božića kakvog poznajemo danas.

Nije trebalo proći mnogo dana od blagdana Svih svetih, a već su
televizijski ekrani postali prava mala bojna polja preko kojih se
gledatelji učestalo bombardiraju reklamnim porukama trgovačkih
lanaca i kuća – koja od njih ima bolju, šareniju i nadasve
jeftiniju ponudu ukrasa i artikala za nadolazeći blagdan koji je
odavno postao teren za zaradu…

…Božić.

Osim trgovaca, bilo velikih ili malih, i gradovi se nadmeću koji
će od njih imati okićenije ulice, prirediti šareniji sadržaj,
organizirati blagdanske koncerte, ukratko koji će ponuditi veći,
bolji i jači program. Da ne spominjem akutno pretjerivanje u
rasvjetnim tijelima, žaruljicama, lampicama koje vise sa svih
mogućih javnih i privatnih površina, zgrada i kuća.

Božić dolazi…

Najskuplji blagdan na svijetu

Pomahnitale mase pune trgovačke centre, koji baš, gle čuda, u to
doba nude popuste do 50 ili više posto na sve artikle. I dok ruke
grabe toliko uz taj blagdan asocijativne artikle, šalice,
kuglice, svjećice, kape i rukavice, malene snjegoviće i Djeda
Mrazeve, iz zvučnika trešti već dozlaboga dosadna (kako kome)
Mariah Carey i njezin hitić – ‘All I Want for Christmas Is
You’. 

Kao i svi ostali veći blagdani, i Božić je odavno
iskomercijaliziran, čemu u prilog ide podatak kako se godišnje na
svjetskoj razini u to doba potroši više od 80 milijari dolara,
što Božić čini najskupljim blagdanom na svijetu.

Isusov rođendan

No, što to zapravo slavimo? Zašto ljude baš tad ulovi izvjesno
shopping ludilo? Zašto palimo lampice i kitimo borove? Zašto s
klincima čekamo Djeda Mraza? Zašto kupujemo poklone? I zašto,
pobogu, moramo svake godine gledati dogodovštine malog Kevina iz
fima Sam u kući?

Da li je to doista rođendan centralne osobe kršćanstva, Isusa
Krista?

Nije.

Zimski solsticij

Dame i gospodo, dozvolite mi da vam ispričam priču o
najsvjetlijem blagdanu koji je svoju priču započeo u, kako
ironično, najdužoj noći, tzv. – zimskom solsticiju ilitiga
suncostaju. 

Kao što znamo, zimski je solsticij dan u godini s najmanje
dnevnog svjetla i označava početak zime. Kako stvari stoje, ljudi
su uočili karakteristiku upravo tog dana ili najduže noći još u
periodu neolitika, zadnjem razdoblju kamenog doba, a vrlo očiti
dokazi tome su i neolitski spomenici iz tog razdoblja, građevine
od kojih je najpoznatiji – Stonehenge, a čiji je položaj usklađen
sa izlaskom sunca upravo na zimski solsticij. 

I danas se u akademskim zajednicama arheologa, etnologa i
antropologa ‘lome koplja’ oko konačnog objašnjenja čemu su
zapravo služile te građevine. Jedna od zanimljivijih tvrdnji je
da su ti ‘kameni kalendari’, od kojih su još poznati i Newgrange
u Irskoj i Maeshow u Škotskoj, zapravo služili izvjesnim
ritualima i obredima tijekom kojih su onodobnici lovili zrake
sunca na najkraći dan u godini.

Božanska objašnjenja

Dakle, ljudi su prije više od 10.000 godina primijetili taj
najkraći dan u godini i tu najdužu noć. Vrsta kakva jesmo, sklona
imaginaciji i stvaranju božanstava, nije prošlo puno, a već smo,
ovisno o povijesnom periodu i narodu, tom astronomskom događaju
pridodali božanska objašnjenja.

Primjerice, drevni su Babilonci itekako bili upoznati sa zimskim
solsticijem, kojeg su zvali ‘Zagmuk’, a što bi doslovno značilo –
početak godine. Ova mezopotamijska Nova godina je u mitološkoj
podlozi imala za Babiloncem ali i njima susjedne civilizacijem
ključni igrokaz. Naime, na zimski solsticij Tiamat, primordijalno
stvorenje proizašlo iz najdubljih tmina kaosa, ubija vrhovnog
boga Marduka, čime započinje zima. Marduk će ponovno uskrsnuti
tek na proljetni ekvinocij. Sumerani imaju sličnu priču, samo što
glavnu ulogu uzima bog Anu, dok Akađani ovu dvanaestodnevnu
manifestaciju zovu – Akitu.

Egipatski hramovi

No još je jedna civilizacija voljela promatrati nebo i sve
promjene na njemu. 

Drevni su nam Egipćani ostavili nedvojbeno prebogatu povijest,
piramide, mumije i prekrasnu mitologiju. No ostavili su i
kompleks hramova, koji datiraju još od prije dvije tisuće godina,
a koji se nalaze na području grada Luksora u Egiptu, smješteng na
desnoj obali Nila. Posebno su zanimljivi sada već ruševni hramovi
Karnaka, kojeg su drevni egipćani zvali Ipet-Isut, što bi u
grubom prijevodu značilo ‘najodabranija mjesta’. 

Odabrana jesu, u to nema sumnje, jer upravo na zimski solsticij u
vrijeme izlaska sunca između dva glavna stupa hrama, sunce se
skuplja u jarki snop svjetlosti. Što im je konkretno to trebalo
značiti, nitko još ne zna, a spekulacije kako snop ukazuje na
mjesto potencijalnog egipatskog blaga neke vrste još nisu pale u
vodu, s obzirom kako vlasti ne dozvoljavaju nikakvo kopanje baš
na toj lokaciji. Osim toga, Egipćani su obožavali Horusa –
božanstva sunca i neba, koji je usput pod ingerencijom imao i
Mjesec. 

Inke, Slaveni, Rimljani…

Inke su slavile Inti Raymi, festival posvećen bogu sunca Intiju,
Kinezi – Dong Zhi, Japanci – Toji, a Shab-e Yalda bila je
popularna među žiteljima Irana iz razdoblja zoroastrijanizma.

Slaveni su počeli slaviti Kolijadu, sina boga Dažboga.

Kod Rimljana se pak u to doba sprema pravo višednevno veselje, a
ni klasični Grci nisu imali ništa protiv dobre zabave, a kako bi
zazvali svjetlo i plodnost 

No o tome u idućem nastavku…

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije