Svečanost je otvorio Slavko Tušek, predsjednik Općinske organizacije Crvenog križa Varaždin.
25.10.1824. Obnovljena zgrada na uglu Stepinčeve ulice 1. i
Pavlinske ulice, u kojoj je danas smještena turistička agencija
Varaždintours, sagrađena je 1824.godine. Visoku prizemnicu s
mansardnim prozorima na zatrpanom sjevernom grabištu sagradio je
bravarski majstor Karolous Part a od njega je kuću kupio
zvonoljevač Antonius Fill. Sredinom 19.stoljeća u toj zgradi
varaždinski tiskar Josip plemeniti Placer uredio je tiskaru koja
rado sve do 1922.godine kada je preseljena u Zagreb.
25.10.1899. U Varaždinu je utemeljena časnička brigadna
konjanička škola koju su morali pohađati budući časnici ulanske i
dragunske pukovnije stacionirane u Varaždinu. Dugo godina
voditelj škole bio je major Artur plemeniti Dreger. Na prijelazu
19. u 20.stoljeća Varaždin je snažno vojno središte u kojem je
više od deset posto stanovništva pripadalo vojničkom staležu: od
13000 žitelja u gradu čak 1400 je bilo vezano uz vojsku.
25.10.1993. Izvedena je povijesna premijera predstave
kajkaviziranog Shakespearea “Puno larme a za ništ”. Taj scenski
pothvat izveo je pomlađeni dramski ansambl HNK u Varaždinu, a
zahvaljujući glumcu Tomislavu Lipljinu i redatelju Vladimiru
Geriću. Tomislav Lipljin bio je prvi prerađivač koji se usudio
pretočiti jedno djelo Williama Shakespearea u nestandardno
hrvatsko narječje – kajkavštinu. Glazbu za predstavu potpisao je
Dragutin Novaković – Šarli, a scenografiju Goran Merkaš.
Ovom praizvedbom Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu je
dostojno obilježilo 120. obljetnicu izgradnje svoje kazališne
zgrade.
25.10.1985. Svečanoj akademiji u čast Dana dobrovoljnih davalaca
krvi, održanoj 25. listopada 1985. godine nazočili su brojni
davaoci i aktivisti organizacija Crvenog križa iz općine Varaždin
te gradova pobratima: Radovljice (Slovenija), Sarajeva (BiH),
Rijeke, Maribora (Slovenija) i susjedne Mađarske. Svečanost je
otvorio Slavko Tušek, predsjednik Općinske organizacije Crvenog
križa Varaždin. Na svečanosti su višestrukim davaocima i
aktivistima dodijeljena priznanja i značke Crvenog križa
Hrvatske. Kulturno – umjetnički dio programa izveli su učenici
Prve i Pete osnovne škole te članovi OKUD-a Milica Pavlić – Kata.
~~~
Prva mjerenja vremena bila su pomoću sunčanih i pješčanih
satova. Satovi s utezima, iz kojih su se razvili današnji satovi,
nastali su u srednjem vijeku i bili postavljeni na gradskim
tornjevima, crkvama i drugim javnim mjestima. Tek u
16.stoljeću razvojem satnog mehanizma satovi se počinju koristiti
u privatnim kućama. Osim što su prikazivali točno vrijeme, satovi
su pravljeni kao ukrasni predmeti – dio namještaja u stilovima
vremena kada su nastali – rokokoa, klasicizma, bidermajera.
Prve škole za urare u Hrvatskoj pojavile su se u 19.stoljeću a
među njima bila je i «varaždinska škola» koju je u Ogulinu
utemeljio Ivan Briksi. U Varaždinu najstariji javni satovi
sačuvani su na Župnoj crkvi svetog Nikole, Gradskoj vijećnici i
sunčana ura na Franjevačkoj crkvi.