Island je prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku.
Prije 30 godina Hrvatsku su priznale članice Europske
unije, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu,
uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s Hrvatskom,
koja je istog datuma 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu
okupiranoga hrvatskog Podunavlja.
Kada je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata,
Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina države bila je pod
okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika.
Na svoje priznate granice Hrvatska je izišla tek šest godina
poslije, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije i
Podunavlja.
U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo
Tuđman naciji je poručio:
– Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima
uklesan u cijelu 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome
prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i
Jadrana.
Svojim je suradnicima rekao:
– Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a
onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države.
Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je slijedilo nakon
proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Toga se dana od
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ)
razdružila i Republika Slovenija, a već idućeg dana novonastale
države su se međusobno priznale.
Usporedno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u
kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su tijekom
1991. priznale Hrvatsku iako tada ni one same nisu bile
međunarodno priznate.
Prva je od njih to učinila Litva 30. srpnja 1991., a slijedile su
je Ukrajina 11. prosinca, te Latvija 14. prosinca i Estonija 31.
prosinca.
Island – prva međunarodno priznata država koja je priznala
Hrvatsku
Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku
ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istog dana to je
učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na
snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.
Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao
Vatikan. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još
20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema
hrvatskome i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem.
Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu još je 3. listopada
1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske.
Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao i San Marino.
Nakon toga, 15. siječnja 1992. slijedila su priznanja Velike
Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske,
Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade,
Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan
poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile,
Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj.
Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država –
Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil,
Paragvaj i Bolivija.
Među ostalima, slijedila su priznanja Rusije (17. veljače),
Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7. travnja),
Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni
tek pet i pol godina poslije) i Kine (27. travnja).
Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15.
ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.). Hrvatska je
22. svibnja 1992. postala i članica Ujedinjenih naroda, a 1.
srpnja 2013. i 28. članica EU-a.
Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998.
Istoga datuma, 15. siječnja, ali 1998. završena je i mirna
reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno
dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog
Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje.
Temeljni sporazum (Erdutski sporazum) o istočnoj Slavoniji,
Baranji i zapadnom Srijemu, koji je i omogućio mirnu
reintegraciju tog dijela Hrvatske, potpisan je 12. studenoga
1995. u Erdutu i Zagrebu.
Potpisali su ga tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Republike
Hrvatske Hrvoje Šarinić i vođa srpskoga
pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović, te
kao svjedoci tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj
Peter Galbraith i posrednik Ujedinjenih naroda
Thorvald Stoltenberg.
Sporazum je označio početak dvogodišnje prijelazne uprave
Ujedinjenih naroda tijekom koje su mirnim putem u ustavno-pravni
poredak Republike Hrvatske vraćeni preostali privremeno okupirani
dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što
je omogućilo obnovu tih područja razorenih u velikosrpskoj
agresiji, te povratak prognanika i izbjeglica.
Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te postizanje mira
omogućile su prije toga i pobjedonosne Vojno-redarstvene
operacije Hrvatske vojske “Bljesak” (počela 1. svibnja) i “Oluja”
(počela 5. kolovoza 1995.). Operacijom “Bljesak” oslobođena je
zapadna Slavonija, a u “Oluji” je oslobođen Knin, te najveći dio
okupiranoga hrvatskog teritorija.