Osim što je planinar, on je i pjesnik. Uskoro će druga zbirka poezije...
Iz godine u godine redovito pratimo rekorde koje Dejan
Buder iz Ivanca postavlja u svojim
usponima na Ivančicu. Zadnji puta bilo je to
2018., kada se na svoju omiljenu planinu popeo točno 376
puta!
Tada je rekao da će se malo odmoriti, ali nije dugo trajalo. Jest
da se okrenuo i drugim hrvatskim planinama, najviše Velebitu, ali
na kraju se opet vratio na sjeverne obronke najviše zagorske
planine.
Prošle godine Buder se na Ivančicu popeo čak 414 puta! Poboljšao
je tako svoj vlastiti rekord te, po svemu sudeći, i rekord koji
je ikad itko postigao u toj kategoriji. On kaže da pozna još
dvojicu planinara koji su se na Ivančicu znali uspeti
tristotinjak puta godišnje.
Pitamo ga kakav je osjećaj osvajati isti vrh svaki dan, a ponekad
i nekoliko puta dnevno.
– Tko to želi znati, mora probati. Teško da to može shvatiti
netko tko nije na Ivančicu toliko hodao. Ono što je bitno je da
treba biti uporan. Motivacija? Ja se tu opuštam. No zapravo mi
više i ne treba motivacija, to mi je sad već navika, možda i
ovisnost. Ima ljudi koji su u nekim stvarima i puno uporniji, ja
sam se našao tu – kaže Buder.
Je li u 2022. u planu novi rekord?
– Nisam ni lani išao na rekord. Jer teško je 1. siječnja to
planirati. Ali kako sam redovito hodao i kako se nije dogodilo
ništa što bi me poremetilo, tamo u srpnju sam vidio da sam u
plusu. I onda te počne vući prema tome da ostvariš još više
uspona. Još u listopadu cilj mi je onda bio ostvariti 400 uspona,
ali sam vidio da bi onda neke dane morao i pauzirati. A nisam se
mogao natjerati na to – priča Buder o lanjskom iskustvu.
I danas smo ga zatekli na obroncima Ivančice. Spuštao se baš.
Kaže da nema mnogo snijega, tek koji centimetar.
Za uspon preko Konja treba mu oko 53 minute i to je tempo kojim
se najčešće penje. Kada zapne, gore je za 43 minute, kaže.
Ozljede su ga ove godine zaobilazile.
– Ali sam najmanje deset puta pao ove zime. Bole me zglobovi jer
se uvijek dočekam na ruke – kaže.
Tijekom svojih lutanja po Ivančici Buder često na mobitelu
zabilježi neki prizor. Jedna takva fotografija završila je i na
izložbi održanoj krajem prošle godine u Varaždinu, odabrano ih je
dvadeset od oko 130 prijavljenih, kaže.
Osim što je planinar, Dejan Buder je i pjesnik. Već je izdao
jednu zbirku pjesama, a druga je u pripremi. Vjeruje da će iz
tiska izaći do proljeća.
– Pišem i dalje redovito, možda sam tek malo stao oko Nove
godine. Dok imaš druge brige, ostaješ bez inspiracije. Ali danas
sam objavio prvu pjesmu ove godine…
Zaključati sreću u neku od klijetki
i riješit se lošega, svih ružnih spletki
Zavrtjeti rulet što nikad ne staje
ko rijeka bez kraja što zauvijek traje
I letjeti nebom što postoji svugdje
ne tražiti slično i to negdje drugdje
Zagrliti sunce, osjetit toplinu
u svakoj dubini pronaći visinu
Osjetiti to kada trnci utrnu
nježnost kad pahulje snježne ogrnu
I mogo bih tako do sutra, al čemu
onaj ko živi je zna, sve u svemu
Zvuči sladunjavo??? Ajd, nek i bude…
ljubav je samo za posebne ljude