Spavat ćemo jedan sat duže...
U noći s 29. na 30. listopada 2022. kazaljke ćemo vratiti na
jedan sat unatrag, u tri sata ujutro. To znači da ćete spavati
sat vremena dulje, no, zato će u poslijepodnevnim satima
dani biti kraći. Promjene vremena uvijek se rade vikendom, u
noći sa subote na nedjelju.
Na ideju pomicanja vremena prvi je 1784. godine došao
američki političar Benjamin Franklin koji je smatrao da
će ljudi uštedjeti na svijećama ako ustanu sat vremena
ranije. Svojim prijedlogom navodno se samo šalio. Imao
je 78 godina, borio se s raznim bolestima i često nije napuštao
svoj dom u pariškom predgrađu Passy. Jedan od njih je bio
izdavač lista “Journal de Paris” koji ga je zbog njegova humora
uvijek hrabrio da piše kratke tekstove o svakodnevnim problemima.
Franklin je u jednom članku spomenuo ljetno računanje vremena, no
kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li doista
mislio ozbiljno.
U Njemačkoj je ljetno vrijeme uvedeno za vrijeme Prvog svjetskog
rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916., kako bi se duljim
korištenjem dnevne svjetlosti uštedjela energija koja se trošila
na proizvodnju u ratnoj industriji. Primjer je iste godine
slijedila Velika Britanija. Od 2002. godine Europska unija
odredila je zadnju nedjelju ožujka kao početak i zadnju nedjelju
listopada kao završetak ljetnog računanja vremena.
Europska komisija je 2018. predložila ukidanje sezonskog
mijenjanja računanja vremena. Taj prijedlog je bio zasnovan na
stavovima građana, analizama, stručnim studijama, pregovorima s
Europskim parlamentom i javnim konzultacijama. Ukidanje
ljetnog računanja vremena isprva je bilo planirano za 2021., no
to se nije dogodilo. U 2020. i 2021. Europa je, kao i ostatak
svijeta, bila zauzeta rješavanjem zdravstvenih i ekonomskih
učinaka covida-19. Začetnik ideje o prestanku pomicanja sata bio
je bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude
Juncker, no problemi su nastali zato što se države na razini
EU-a nisu mogle dogovoriti koje vrijeme zadržati, zimsko ili
ljetno, i svaka država je imala svoje preferencije.
Zanimljivo je da u EU postoje tri vremenske zone, ako se ne
računaju prekomorski teritoriji država članica izvan europskog
kontinenta, te je najveća ona srednjoeuropska zona od Poljske do
Španjolske. Tako to znači da, primjerice, ako bi se
prihvatilo trajno ljetno računanje vremena, na zapadu i
sjeverozapadu kontinenta zimi bi se razdanilo tek tijekom
kasnijeg prijepodneva.